U literarnoj kategoriji natjecala se učenica Patricija Stipić,7. b, s pjesmom Svjetslost i tama, mentorica učiteljica hrvatskog jezika Iva Aljinović. U kategoriji dramsko-scenskog nastupa igrokaz Oteti Božić izveli su učenici 5. i 6. razreda Lucian Petonjić, 6. d, Anamari Bagarić, 6. e, Katarina Erica Žlabravec, 6. e, Laura Širol, 6. e, Ana Marija Jeličić, 6. a, Mihaela Dokić, 6. e. Ivan Duković, 5. e, Lara Cvjek, 5. e, Ana Nikolić, 5. e, i Leonarda Pudić, 5. e, voditeljica učiteljica hrvatskog jezika Dragana Radovan. U kategoriji novinarskih radova sa samostalnim novinarskim radom Isus i vjera – stvarnost ili mit? sudjelovala je Patricia Jozić, 8. e, dok je školski list Joško zastupala njegova urednica Dora Akmačić, 8. b, mentorica učiteljica hrvatskog jezika Katarina Popić. Osobito smo veseli zbog toga što je naš list Joško predložen na državnu smotru!

U nastavku pročitajte literarni i novinarski rad te osvrt glumca!

Sve fotografije pogledajte u galeriji! 

Svjetlost i tama

Sunce i oblaci

nalik na rasplamsalu vatru

žurno putuju prema moru.

Probijahu se između gorja

i planina vodeći

borbu s protivnim vjetrom.

Raspjevane ptice najaviše

njihov veličanstven dolazak,

a zatim se Sunce

stopi s morem,

a posljednje zrake obasjaše nebo

i učiniše ga u tren

neshvatljivom tajnom.

Onda nastupi tama,

a nebom zagospodari Mjesec

do ponovnog buđenja Sunca.

Patricija Stipić, 7. b

ISUS I VJERA − MIT ILI STVARNOST?

Kao i mnogi moji prijatelji i ja se pitam: „Tko je bio Isus Krist? Zašto nema povijesno-arheoloških dokaza njegovog postojanja? Tko je napisao Evanđelja?“

Čudno je ipak da o Isusu nitko nije skoro ništa nigdje spomenuo. Tek neki povjesničari, koji su živjeli oko 50 godina nakon njegove smrti, spominjali su ga samo kao vođu njegovih sljedbenika. Čudno je i to da je kao čudotvorac i masovni iscjelitelj – kako se opisuje u Evanđeljima – bio osuđen na smrt i da nitko od onih koje je izliječio nije reagirao. Da je makar svjedočio za njega, negodovao, protestirao…

Mnogi tvrde da je on samo mit. No, trebalo bi još malo razmisliti, jer je ipak ostavio takav trag iza sebe, “uzburkao duhove”. Dakle, nešto se od svega toga moralo dogoditi, samo je pitanje što je autentično, a što nadodano, ubačeno, iskrivljeno. Sljedeća stvar koja je nejasna – ako bi on stvarno bio Mesija, kako su smatrali njegovi učenici, čudno je da bi ga njegovi sunarodnjaci tako odbacili, unatoč čudima i ipak velikoj popularnosti. Veliki svećenici, farizeji i ostali predstavnici židovstva smatrali su ga opasnim i govorili da “zavodi narod”. Moralo je ipak biti više nepobitnih “dokaza” da je on Mesija kojega su čekali. Smatra se da su ga odbacili, zato jer su očekivali političkog Mesiju, koji će se boriti i obnoviti Izraelsko kraljevstvo.

Ako mu je cilj bio napraviti Crkvu kao zajednicu diljem svijeta mislim da je morao malo više govoriti, pripremati teren i objašnjavati kako želi osnovati novu vjeru i da će apostoli biti nosioci tog pothvata, da će morati imati svoje nasljednike. Da moraju paziti da ne dođe do podjela među njima, da budu jedinstveni i složni. Da nikog ne ubijaju radi vjere, da ne čine nasilje (kao što je to činila Crkva kroz povijest u njegovo ime). 

Promišljala sam ovako o Isusu jer je dobro sumnjati i razmišljati o svemu. Svako pitanje može imati više odgovora.

Možda nam je teško povjerovati u Isusa kao Boga jer svojom snagom ne možemo postići ono što je on postigao. Za mene Isus Krist nije mit, on je stvarna osoba koja  je činila nadčovječna djela.

Patrica Jozić, 8. e

„Direktor i ekipa“ osvojili žiri!

U ponedjeljak, 2. veljače, krenuli smo prema Samoboru. Morali smo ustati jako rano kako bismo se u autobus ukrcali oko 7 sati. U Samoboru se zbog fašnika nismo mogli parkirati točno ispred Pučkog otvorenog učilišta Samobor pa smo do našeg odredišta pješačili punih ruku rekvizita za predstave. U predvorju dvorane dočekale su nas krafne i čaj, što nas je jako obradovalo.

Nakon okrepe, smjestili smo se u dvoranu i program je mogao početi. Prvo smo odgledali dvije zanimljive točke: plesnu i bubnjarsku, koju su izveli učenici OŠ Milana Langa iz Bregane. Zatim su nam se obratili ravnatelj škole  Igor Matijašić i zamjenica gradonačelnika Samobora Sanja Horvat Iveković i poželjeli nam dobrodošlicu i uspjeh u natjecanju. Prvi su nastupali učenici koji su kazivali poeziju i izvodili monologe, a potom su se izvodili skupni scenski nastupi.

Mi smo nastupali među prvima – peti i vrlo brzo smo ustali iz gledališta i krenuli prema garderobi kako bismo se presvukli. Kad je došao red na nas, sve nas je uhvatila trema, ali ipak smo se pojavili na sceni. Mi smo glumili, a publika se smijala. Nakon nastupa s užitkom i olakšanjem pogledali smo ostale predstave. U dva sata čekao nas je ručak u Hotelu „Lavica“, a poslije i okrugli stol na kojemu nam se obratilo prosudbeno povjerenstvo i proglasilo pobjednike i prokomentiralo svaki izvedbu. Kad je došao red na nas, obratili su nam se kao „direktoru i ekipi“ te su pohvalili našu glumu. Iznenadili su se time kako smo dijaloge izveli tečno i uvjerljivo i kako smo toliki tekst naučili napamet. Također su nam rekli da možemo bolje i da ćemo još upornijim radom postići bolje rezultate.

Iako nismo predloženi na državnu smotru, bili smo veseli i sretni te se boljim rezultatima nadamo iduće godine!

 Lucian Petonjić, 6. d