Na dan kada se prisjećamo tužnih događaja iz naše nedavne povijesti, simbolikom svjetla i tišine, iskazali smo poštovanje prema podnesenoj žrtvi te osvijestili važnost razumijevanja i međusobnog uvažavanja među ljudima. U obje smjene učenici su u pratnji svojih razrednika palili svijeće na pločniku glavne ulice, a u poslijepodnevnoj smjeni, za učenike osmih razreda, održan je kraći program uz prigodno obraćanje ravnateljice Mare Mamuze. Podsjetivši učenike da su upravo oni mladi naraštaj koji tek započinje graditi svoje sutra, poručila je da uz ostvarenje osobnog uspjeha, u životu treba gledati i na opće dobro kao temelj zdravog društva. Ravnateljica je pritom najavila i organiziranu posjetu Vukovaru koju planiramo ostvariti na proljeće.

Potom su nastupili učenici šestih i osmih razreda, koji su pod vodstvom učiteljice hrvatskog jezika Ane Kovačević izveli „Vukovarski recital“ – kompilaciju lirskih pjesama domoljubne tematike povezanih proznim komentarima koji prate kronološki slijed događanja vukovarske tragedije. Tako su stihovi „Rana moje zemlje“ Nikole Miličevića ocrtali situaciju u zemlji kolovoza 1991., a pjesma „Umro je dječak na pločniku“ Marije Ancile Bubalo podsjetila na stradavanje djece u ratu. Bol izražena kroz riječi „Zaplakao sam hrvatski“ Paje Kanižaja iskazala je osjećaje ljudi u vrijeme opsade i vojnog poraza grada, a vjeru u slobodu, nepokolebljivi duh ponosa koji ni sravnjivanjem grada nije minuo, prenijela je pjesma „Ovo je zemlja hrvatska“ Vanje Radauša. Glazbenu pratnju stihova na tamburi bisernici izveo je učenik Ante Jurica iz 6.c razreda.