O prepoznatljivosti korejskih proizvoda, osobito elektronike, ali i o svim drugim aspektima Južne Koreje, učenici šestih razreda imali su prilike saznati na multimedijalnom predavanju kojega je organizirala učiteljica geografije Nataša Čajić-Kresonja.

Gosti naše škole, ujedno i predavači, bili su naši sugrađani, dugoselski Korejci, gospodin i gospođa Hong. Predavanje je organizirano kao dopuna nastave geografije i cjeline koja pokriva taj dio Azije. Gospodina Seung Ki Honga vjerojatno poznajete kao instruktora tae kwon doa, popularne borilačke vještine i nacionalnog korejskog sporta, a njegova supruga, voditeljica je tečaja korejskog i učiteljica po zanimanju.

Ovo predavanje važno je i s obrazovnog i s kulturološkog stanovišta, jer u svakodnevnom životu teže uočavamo osobitosti pojedinih dalekoistočnih zemalja i naroda. Dobar primjer su uporabni predmeti, odnosno modernim rječnikom rečeno brendovi. Učenici su tako u dijelu o korejskom gospodarstvu osvijestili da mnoge tvrtke potrošne elektronike imaju sjedište u Koreji, odnosno da hvaljena azijska vozila nisu samo japanska. Nerazlikovanje japanske, kineske ili neke druge kulture s azijskog područja naše predavače nije čudilo, jer se slične poteškoće javljaju kada ljudi s drugih kontinenata govore o europskim narodima. Zapravo, i sam jezik se doima kao kineski ili „tamo neki“, pa je ovo bio sat otkrivanja posebnosti te zemlje.

Gospođa Hong govorila je o povijesti Koreje, u kojoj živi jedinstveni narod podijeljen na Sjevernu i Južnu Koreju, o politici koja ih danas razdvaja, ali i o zajedničkim korijenima, nekadašnjim zajedničkim naporima u obrani korejskog jezika i kulture od utjecaja susjednih zemalja. Osim o povijesti Koreje, učenici su mnogo toga mogli čuti o korejskom suvremenom životu, o obrazovanju i o odrastanju mladih Korejaca u globaliziranom svijetu. Učenici su pokazali interes postavljajući pitanja vezana za područja religije i simbolike korejske zastave, ali i su iz zanimali i načini prehrane te klimatski i drugi uvjeti korejskog podneblja.

Jedan školski sat zapravo nije bio dovoljan za mnoštvo interesantnih sadržaja. Ipak, učenici su mogli naučiti i svakodnevne riječi pozdrava ili hvale na korejskom jeziku i pismu, a da smo svi stanovnici istog sela, dokazale su prepoznatljive rime uspješnog korejskog hita. Op, op, op, op!