Pored toga, ovogodišnji Nacionalni kviz za poticanje čitanja posvećen je čuvenom dječjem pjesniku Grigoru Vitezu te je upravo ova godina ujedno i 100. obljetnica njegova rođenja.

            Mislimo da nije trebalo boljeg povoda i više razloga da i mi u našoj školi doprinesemo obilježavanju Mjeseca hrvatske knjige 2011. i prisjećanju na Grigora Viteza. Korelacija likovne kulture i Mladih knjižničara rezultirala je izložbom učeničkih radova osmih razreda na temu motiva iz poznate Vitezove pjesme Kako živi Antuntun. Radovi su napravljeni kolažnom rekompozicijom, a prate ih stihovi pjesme, biografija Grigora Viteza, legenda o tome je li Antuntun bio stvarna osoba i podaci o nagradi „Grigor Vitez“.

            Osim 100. obljetnice rođenja Grigora Viteza, ova godina obiluje obljetnicama hrvatskih pjesnika:

-          550 godina rođenja - Džore Držić

-          160 godina smrti - Stanko Vraz

-          150 godina smrti - Antun Mihanović

-          150 godina rođenja - August Harambašić

-          125 godina rođenja - Janko Polić Kamov

-          120 godina rođenja - Tin Ujević

-          100 godina rođenja -  Marin Franičević

-          100 godina rođenja i 70 godina smrti - Ivo Kozarčanin

-          100 godina rođenja i 45 godina smrti - Grigor Vitez

-          60 godina smrti - Ljubo Wiesner

-          40 godina smrti - Josip Pupačić

-          30 godina smrti - Miroslav Krleža

-          20 godina smrti - Zvane (Ivan) Črnja

-          70 godina rođenja i 20 godina smrti - Željko Sabol

-          10 godina smrti - Ivan Slamnig     

Prisjetimo se i stihova pjesme Kako živi Antuntun:

KAKO ŽIVI ANTUNTUN

U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.

On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.

Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.

Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.

Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.

Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.

Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun. 

Inspirirana Antuntunom učenica Petra Grgić, 5. c, i sama je napisala pjesmu o neobičnom mjestu u kojemu je sve naopako.

IZA 100 MORA I GORA

Tamo sve rade naopako,

Krivo im je i slovo svako.

Da naopako rade, trude se jako,

Nekim ljudima to je lako.

Tamo mlijeko daje kravu,

A kosilica čovjekom kosi travu.

Iza sto mora i gora

Mlijeko je puno klora.

Tamo jaja daju kokoši,

a sin kad dobije kolac mamu tetoši.

Metlom peru prozore

I budni su do zore,

Spavaju danju,

Ali tada loše snove sanjaju.

U snu mjesecu se klanjaju.

Tamo sve rade naopako,

Krivo im je i slovo svako.

Da naopako rade, trude se jako,

Nekim ljudima to je lako!

Petra Grgić, 5. c