Tea, 43 godine

Dosta dugo sam htjela darovati krv jer sam željela pomoći drugima, ali i zbog svoga zdravlja. Nisam bila kandidat jer sam bila stjuardesa. Nakon darivanja nekoliko se dana ne smije letjeti pa mi to nije bilo izvedivo. Uslijed izvanrednih okolnosti vezanih za pandemiju, kad nisam radila, dobila sam poruku od Ministarstva zdravlja Ujedinjenih Arapskih Emirata da im nedostaje krvi pa sam otišla donirati po prvi put. Ubrzo nakon toga vratila sam se u Hrvatsku i nastavila s redovnim odlascima u Petrovu 3, svaka četiri mjeseca. Obično krv tamo darujem jer rade i subotom, no postoje i organizirana darivanja krvi na drugim mjestima, što se može pratiti u Kalendaru darivanja krvi.

Dan prije i na sam dan darivanja krvi potrebno je jesti zdravu hranu, ne piti alkohol i piti puno vode. Prije darivanja ispunjava se upitnik, rade se potrebni testovi (prije mog prvog darivanja dodatno su me testirali i na malariju jer sam putovala po svijetu) i ide se na razgovor s doktorom koji pita jesam li negdje putovala ili bila bolesna od zadnjeg darivanja i slično. Nakon razgovora s doktorom dobije se uvijek neki poklončić kao zahvala za darivanje i odlazi se na vađenje krvi.

 Sama donacija ne boli. Iskusni medicinski tehničar odabire venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu. Igla je povezana s plastičnom vrećicom u koju se daje krv. Darivanje krvi traje 8 - 12 minuta. Igla i plastična vrećica za uzimanje krvi sterilne su i samo za jednokratno darivanje. Doniranu krv obavezno testiraju na bolesti (hepatitis, HIV itd.). Nakon darivanja se još malo odleži, za svaki slučaj, kako se ljudima ne bi zavrtjelo u glavi ako prebrzo ustanu. Nakon svega u bolničkom restoranu posluže vam lagani obrok.

Nakon darivanja osjećam se odlično, osim što budem umornija dan ili dva pa iskoristim tu priliku da se bolje naspavam.

Na web stranici Petrove 3 može se vidjeti koja krvna grupa najviše nedostaje i koje imaju dovoljno. Jednom su moje krvne grupe imali dovoljno pa sam ih nazvala da pitam trebam li dolaziti. Rekli su da dođem jer krv nikad ne odbijaju.

Nisam nikada primila krv, a nedavno sam saznala kako ljudi koji su na kemoterapiji, nakon svake kemoterapije moraju dobiti dozu krvi. To je još jedan razlog više da krv darujem redovito i pozivam svakoga tko je u mogućnosti da čini isto.

Damir, 44 godine

Prvi sam put krv dao davne 1998. godine kad sam krenuo na redovnu obuku u vojsci. Na donaciju me u to doba potaklo to što su nam rekli da ćemo dobiti 3 slobodna dana pa sam krv dao tri puta i skupio 10 slobodnih dana. Odmah mi je to prešlo u naviku i postao sam redoviti darivatelj krvi. S vremenom sam počeo razmišljati o tome koliko tim činom pomažem drugima. Kako krv dajem svaka 3 - 4 mjeseca, do danas ukupno imam 66 davanja.

Svatko od nas se rađa s određenom krvnom grupom: A, B, AB ili 0, i pozitivnim (+), ili negativnim (-) Rezus faktorom (Rh), što znači da svaka krv ima neke specifične karakteristike i nisu sve međusobno kompatibilne. Moja je krvna grupa ona koju mogu primiti svi, 0+, a ja mogu primiti samo 0+ i 0-, no nije mi do sad trebalo.

Proces doniranja ne boli. Na samom početku osjeti se tek mali ubod u ruku, no s vremenom je to postalo kao ubod nekog većeg komarca na koji se ne obazirem.

Nakon svakog davanja krvi, osjećam manju napetost u tijelu jer mi se tijelo pročisti, izbacim staro i stvara se novo. Čak i nekoliko dana nakon darivanja još osjećam osvježenje u organizmu, ali i radost što sam nekome pomogao. Zato pozivam svakoga tko može da donira čim bude u mogućnosti.