Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje

                Dana 17. studenoga učenici naše škole s učiteljima su palili lampaše duž glavne dugoselske ulice, Ulice Josipa Zorića te tako odali počast žrtvama Domovinskog rata. Toga dana nije zvonilo školsko zvono, u miru i tišini smo provodili nastavu. Većina učenika na likovnoj kulturi crtala je vukovarski vodotoranj te je škola bila ukrašena divnim crtežima. Na satu razrednika ili satovima povijesti učitelji su djeci pričali o događajima u ratu, a na satovima hrvatskog jezika čitali smo razne pripovijetke i pjesme o  teškim vremenima i patnji ljudi u Domovinskom ratu. Odali smo počast gradu Vukovaru, Škabrnji i svima koji su se borili za našu domovinu.

Vita Dragičević i Anja Piljić, 7.d

PJESME O DOMOVINI

Zavičaj moj

U mojoj domovini raznih
zavičaja ima,
a isto tako i planina.

Mora u primorju ne fali,
u brežuljcima grožđem se sladi.

Ipak meni najdraži je dom,
nizinski zavičaj moj.

Mia Latinović, 3. b

Sjaj domovine

Kamo god ja dođem,

kamo god ja pođem,

čuje se riječ Hrvatska.

Oduvijek je tu naša djedovina.

U zagorju štrukle kod bake se peku,

u Slavoniji sve mirise na kulenovu seku.

Istri nema kraja ljepoti,

U Dalmaciji sam neka slavlja.

U Lici snijeg nad glavom ujesen ti pada.

Hrvatska mi je najdraža

jer u njoj su sva moja blaga.

          Dea Pinjuh, 3. b

(neke od fotografija preuzete su sa stranica Dugoselske kronike)