To je prva predstava koja progovara o nasilju među mladima u Hrvatskoj, a inspirirana je ubojstvom zagrebačkog maturanta Luke Ritza i svim ostalim slučajevima tragično preminulih mladića, ubijenih bez razloga. Predstava nije rekonstrukcija onoga što se dogodilo Luki, ali progovara o sličnom događaju. Predstava se obraća svima onima koji na bilo koji način svjedoče nasilju, a svojim angažmanom pokušava otvoriti prostor za bolje sutra jasno postavljajući pitanja čija je odgovornost za ono što se dogodilo, što se događa ili što bi se moglo dogoditi među mladima te tko će napokon preuzeti odgovornost na sebe i početi nešto mijenjati.

Predstava počinje pjesmom koju izvodi Lukina prijateljica, a koja nas uvodi u radnju – dan je sprovoda mladića ubijenog u tučnjavi, počinitelj nije uhvaćen. Upoznajemo sve one koji su na bilo koji način bili povezani s mladićem, njegove roditelje, prijatelje, obitelj počinitelja te policajku i novinara koji su sve vidjeli, ali od straha ili nekog nepoznatog razloga – nisu ništa učinili. Počinitelj i sam živi u nasiljem prožetoj sredini, otac tuče majku, psovke su svakodnevne, otac sije mržnju prema djeci koja su „čudno“ obučena i slušaju „čudnu“ glazbu, stoga nije niti čudno što je njegov sin preuzeo sličan obrazac ponašanja. Mladi su ogorčeni što nitko ništa ne poduzima, govore jednu potresnu rečenicu: „Svi govore da će se sve promijeniti, ali ništa ne ide preko noći...ALI PREKO NOĆI JE UBIJEN MLADIĆ KOJI JE BIO POTPUNO NEVIN!“ Predstavu prožimaju snažni zvukovi koji gledatelje šokiraju, zvukovi tučnjave, zvukovi straha... Na kraju predstave glumci izgovaraju brojna imena mladića koji su pretučeni, neki i nasmrt.

Nakon odgledane prestave djeca su imala priliku razgovarati s dvije dramske pedagoginje i psihologinjom koje su s njima analizirale njihove dojmove, pričale o tome kakvi su ih osjećaji i pitanja obuzeli nakon predstave i na taj način ih potakle da još više promisle o tom problemu u društvu, koji i njih može snaći i to vrlo brzo.

Dojmovi nekih učenika nakon predstave...

Zašto se sve to događa? Zašto se ljudi ponašaju kao životinje? Zašto nitko ništa ne poduzima? Kuda ovaj svijet ide? Je li u redu proći pored svega toga i sve to zanemariti? Gadi mi se u što se ovaj svijet pretvorio, budala uzima ulogu Boga i odlučuje o tuđoj sreći i nesreći. Svi znamo za globlno zatopljenje, smak svijeta i ostale gluposti, ali do toga nikada neće doći jer će se ljudi sami pobrinuti da jedni druge ubiju.. Do kada će sve ovo trajati?

Zašto je Luka morao umrijeti? O čemu su ti dečki razmišljali dok su ga tukli? Zašto nitko nije rekao što je vidio? Zašto? Zašto? Stotinu pitanja, a nema odgovora. Najpotresnije scene u predstavi bile su one s mladićevim roditeljima, oni znaju da im ništa više ne može vratiti njihovog sina. On je bio običan dječak koji je slušao drugačiju muziku, a oni dečki su iskalili svoj bijes i frustracije zbog vlastitih problema na njemu i ubili ga.

Zašto je ljudima zabavno tući slabijega? Kako to da nisu svjesni posljedica? Predstava govori o maloljtničkom nasilju. Uvodi nas u srž priče. Priča je vrlo emotivna i prikazuje kako izgleda život obitelji i prijatelja žrtve zlostavljanja. Shvaćamo da svako nasilje može ovesti do neizbrisivih posljedica. Teško je shvatiti tugu i žalost bitelji i prijatelja...

Zašto roditelji ne pričaju sa svojom djecom? Zašto uvijek ispaštaju oni najslabiji ili oni drugačiji? Predstava je bila jako potresna. prikazuje stvarnu situaciju koja se događa svaki dan vani na ulici. Jako je žalosno što uvijek nastradaju oni drugačiji. Puštanje zvukova tučnjave me jako potreslo. Ne znam kako to netko može učiniti, a kamoli proći pokraj toga i ne pozvati pomoć...

Predstava govori o nasilju, ne samo o nasilju među maloljetnicima, nego i o nasilju u obitelji dečka koji je pretukao mladića. Za ubojstvo toga mladića nije kriv samo on, nego i njegovi roditelji jer su dopustili da odrasta u nasilju, gleda oca kako tuče majku i sluša kako otac govori loše o ljudima koji su „drugačiji“. Svi su ljudi jednaki i imaju jednaka prava, bez obzira na to kako se oblače i što slušaju, ne treba ih zbog toga osuđivati.

Predstava govori o nasilju i strahu svuda oko nas. Djeca su prisiljena od malih nogu gledati nasilje u obitelji i to jako utječe na njih. Oni se isto tako počinju ponašati i na isti način izražavati svoj bijes kada im nešto nije „po volji“. Zbog toga i dolazi do nepotrebnih i neshvatljivih smrti poput one Luke Ritza i ostalih mladića.

Predstava bi bila dobra da nije istinita, ovako je jako potresna i tužna.