Veliko hvala!

„Svi znamo zašto smo sada ovdje – da kažemo zbogom. Da odnesemo svoje svjedodžbe i nakon osam godina prijateljstva, učenja, druženja i rasta, zakoračimo na novu, sljedeću stepenicu. Da bismo mogli krenuti dalje, na prethodnoj trebamo stajati dovoljno čvrsto, dovoljno stabilno. Stabilnost ne možemo osigurati sami – u tome su nam proteklih godina pomagali prijatelji, profesori, svi zaposlenici ove škole. Gotovo svatko tko se nalazi ovdje, dao je barem mali udio u vašem putovanju kroz osnovnu školu.

Život će nas raznijeti na sto različitih strana, ali uvijek će nas vezati odgovor na pitanje: „U koju si osnovnu školu išao?“ Dijelimo puno zajedničkih uspomena i sjećanja, duhovitih i tužnih trenutaka, i to je ono što se broji. Iako odlazimo, ne smijemo i ne trebamo srušiti mostove koje smo ovdje izgradili. Ovo poglavlje trebamo dovršiti mirnog i otvorenog srca jer nikad ne znamo što će nam budućnost donijeti. U ovom je trenutku najljepše znati da usprkos tomu što odlazimo, uvijek smo dobrodošli u ovu školu. Bilo na mali razgovor ili ako imamo kakav problem. Naši će nas profesori uvijek dočekati s osmijehom na licu i voljom da nam pomognu.

Pred vratima smo srednje škole i kucanje na njih samo što nije stiglo pa želim zaželjeti svima nama sreću na upisima i da upišemo ono što mislimo da je za nas najbolje.

Želim zahvaliti svim djelatnicima škole što su uvijek bili tu za nas i trudili se da dane ovdje provedemo što ljepše – našim tetama kuharicama i spremačicama, domarima, knjižničarima, tajnici i tetama iz računovodstva, stručnim suradnicima, dragoj nam ravnateljici te najviše, naravno, našim iznimnim profesorima što su bili uz nas u dobru i zlu, na svakom koraku puta. Najveće zahvale  upućene su našim razrednicama koje su bile naše sjajne zvijezde vodilje čak i u najtamnijim noćima i unatoč svemu, nikad nisu odustale od nas.

Na kraju želim zahvaliti svima vama – učenicima i prijateljima, što ste ovaj put ukrasili i uljepšali radošću, prijateljstvom i zajedništvom.

I sada ovu stranicu privodimo kraju. Ovo je zaista jedna posebna škola i iskustva stečena u njoj ne bih mijenjala ni za što. Svima vam želim lijepo i zabavom ispunjeno ljeto, da se upišete u željenu srednju i da u životu pronađete sreću, u kojem god obliku ona bila.“

Antonija Vukadin, učenica 8. d

„Dragi moji,

na svom životnom putu došli ste do mjesta gdje morate odlučiti kuda dalje. Ne postoji teži i lakši put, postoji samo vaš put. Krenite odlučno i hrabro slijedite svoje srce. Ne zaboravite da ste jedinstveni i posebni, da ste važni i vrijedni, ne zbog svojih postignuća i uspjeha, već samim time što postojite.

O. Wilde je napisao: „Život je prevažan da biste ga shvatili ozbiljno.“ Zato uživajte u životu, budite bezbrižni i radosni! Puno se smijte i cijenite sitnice.

Budite zahvalni na svakom trenutku, posebno onom teškom, mračnom. Da nema mraka, ne bismo znali cijeniti svjetlo. Kad se oblaci maknu, sunce nam je neprocjenjivo. A kad nema sunca, vi budite sunce! Neka vaše svjetlo dopre do najmračnijega kutka i prođe kroz najgušće zavjese. Uvijek gledajte dobro u ljudima, stvarima i događajima oko sebe. Potrebno je puno strpljenja i puno razumijevanja i nije važno jeste li u pravu, važno je imati dobar osjećaj.

Voli vas vaša raska!“

Marijana Balšić, razrednica 8. d

„Poštovani roditelji,

pozdravljamo vas na kraju jednog izazovnog putovanja punog iskustava i lijepih uspomena te vam želimo zahvaliti na odličnoj suradnji i razumijevanju tijekom ove četiri godine. Hvala vam što ste nam povjerili svoju djecu, ponosne smo i radosne što smo njihove razrednice.

Puno smo naučili jedni od drugih. Sada su spremni krenuti dalje uz vašu pomoć. Budite prisutni i dosljedni, slušajte ih, to im je najpotrebnije. Nemojte ih identificirati, povezivati s njihovim ponašanjem, moraju griješiti i tada najviše trebaju vašu ljubav i razumijevanje. Primijetite uvijek kada im torbe budu preteške, prepunjene strahom, brigama, tugom... Neka budu svjesni da ste tu za njih. Nemojte ih uspoređivati s drugima, neki mogu napraviti više, neki manje, no svatko daje najbolje što može. Svako dijete je drugačije, posebno i predivno. Volite ih, ne zbog toga kakvi su, već zbog toga što jesu.

Hvala vam na svemu! Želimo vam puno ljubavi, mira i radosti!“

Katica Bahlen, Željkica Bradarić, Danijela Župetić, Marijana Balšić i Helena Kotarski, razrednice 8. razreda