Čuli smo i kako su u prošlosti izgledale opere, koliko su trajale i kako su se ljudi ponašali prilikom izvedaba. „Kada bi bili zadovoljni izvedbom, uz veliki pljesak dodali bi i lupanje nogama o pod. Tako možete i vi danas! Kada ne bi bili zadovoljni, bacali bi na pjevače povrće i zviždali. Nadam se da danas toga neće biti“, našalio se. Svaku točku bi najavio posebno objašnjavajući o čemu se radi i govoreći nekoliko pojedinosti iz skladateljeva života. Na velikoj pozornici nalazio se orkestar, a pjevači bi se stalno izmjenjivali. Poslušali smo nastupe solista, duete i čak jedan kvartet te bismo svaki na kraju nagradili gromoglasnim pljeskom i udarcima o pod.

Najviše mi se svidjela posljednja izvedba arije „Figaro“ skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta zbog humora, energije i poletnosti pjevača. Na kraju smo najvećim pljeskom pozdravili voditelja, dirigenta, orkestar i pjevače.  

Katarina Jurišić, 8. c