Učitelji su nas izveli u predvorje škole te nam podijelili prazne papire. Također, postavili su nam četiri pitanja na koja smo morali odgovoriti i odgovore zapisati. Pitanja su se ticala naših najdražih predmeta, osoba koje volimo te općenito svega onoga što nam je svakodnevno potrebno,  važno i što nas čini sretnima. Voditelj performansa bio je učitelj povijesti i geografije Siniša Kljajić koji je, nakon što smo napisali odgovore, preuzeo sve naše papire.

Nakon toga smo posloženi u kolone krenuli prema školskom igralištu. Tako smo i stali, u pet kolona, jedan iza drugoga, te potpuno zbunjeni i uzbuđeni očekivali što će se dalje događati. Učitelj je, na naše veliko iznenađenje, zapalio sve naše odgovore te smo svi plamen gledali u nevjerici.

Tijekom tog prvog dijela performansa učitelj se prema nama postavio vrlo strogo, a nama nije bilo jasno zašto se tako ponaša. Stajali smo tamo neko vrijeme, sve dok papiri nisu potpuno izgorjeli, a mi dobili dopuštenje za povratak u predvorje. Vratili smo se u tišini te potpuno zbunjeni čekali objašnjenje cijele situacije. Nakon kratkog razgovora i analize naših dojmova i osjećaja, učitelj nam je objasnio da je ovaj performans trebao dočarati situaciju u Vukovaru tijekom Domovinskog rata te nam pokazati kako su se osjećali oni koji su preko noći izgubili sve.

Na kraju smo pogledali informativni video o padu grada Vukovara te poslušali „Priču o gradu“ Siniše Glavaševića koja nas je jako pogodila. Tijekom interpretacije učenik Matija Belužić iz 8. b razreda zapalio je svijeće za sve poginule. Naučili smo da moramo cijeniti sve što imamo pa i najmanje, naizgled sitne, stvari.

Emanuela Kelić i Valentina Korajac, 8. d