Put je bio iscrpljujuć, ali ne i dosadan jer smo radili lude „challenge“ u kojima se najčešće ljubilo (u obraz, naravno, a što biste drugo pomislili), grlilo i pjevalo (i to je bilo jako grleno). Kada smo stigli, prvo što smo napravili bilo je to da smo prošetali gradom Krkom, do Frankopanskog kaštela. Zatim smo se vratili u užareni autobus kojim smo se odvezli do crkve sv. Lucije u kojoj je pronađena Bašćanska ploča. U toj kamenoj crkvici zapravo je izložena samo kopija Bašćanske ploče, dok je originalna smještena Arheološkom muzeju u Zagrebu, dostupnija većem broju ljudi.

Nakon kratkog obilaska crkvice krenuli smo prema Baškoj, prvo nešto „prigricnuti“. Mali restoran smješten je nedaleko od obale pa smo nastojali što brže ručati kako bismo što prije otišli na kupanje. Kupali smo se puna dva sata. Jedan vratolomni slastičar s plaže zaslužio je mjesto u našemu Jošku, bez obzira na to što bi to zapravo bila direktna reklama. More je bilo čisto, isprva hladno, ali zapravo osvježavajuće.

Na povratku je bilo još više „challenga“ (još više poljubaca). Iako smo mislili da će nakon cjelodnevnog hodanja i kupanja svi čvrsto spavati u autobusu, bili smo glasniji nego na početku putovanja. Zbog jednog našeg ludog novinara (koji želi ostati anoniman) učinjena je još jedna zanimljivost, odnosno iznimka. Naime, zaustavili smo cijeli naš autobus kako bi se dotični novinar  vratio po mobitel koji mu je ostao na odmorištu Ravna gora.

Kući smo se vratili u oko 21 sat. Svi smo bili iscrpljeni, ali zadovoljni.

Vaši Radoznali reporteri:

Danijel Dokuš i Ivo Vernik, 6. a