Učitelj povijesti i geografije Siniša Kljaić izašao je pred nas i zamolio nas da na prazne papire odgovorimo na četiri vrlo značajnih pitanja koja su bila ispisana na platnu: Da je sutra Smak svijeta, s kime bi proveo današnje poslijepodne; navedi tri najdraža jela; što te čini sretnim; navedi tri predmeta bez kojih ne možeš zamisliti svakodnevicu. Zapisali smo odgovore na pitanja i izašli pred školu.

Svi smo se okupili na školskom igralištu i začudili se onome što smo vidjeli: letvu, benzin i kantu za smeće. Učenici su papire s odgovorima predali učitelju Siniši Kljaiću koji ih je bacio u kantu i zapalio. Neki su već bili na tragu tome zašto je to napravio. Kada je sve izgorjelo, vratili smo se u natrag u školu.

U školi smo razgovarali o tome što smo doživjeli i kako smo se osjećali. Nakon malo dužeg razmišljanja, zaključili smo da se tim performansom htjelo prikazati i približiti nam kako je bilo ljudima u Vukovaru kojima su se snovi srušili u tren oka, koji su izgubili svoje najdraže i najmilije. Nakon razgovora učiteljica povijesti Verica Josipović održala je malo predavanje o povijesnim uzrocima pada Vukovara. I o tome kako su tada ljudi jako patili.

Pogledali smo i kratki video, čitanje „Priče o gradu“ Siniše Glavaševića. U tom je videu Siniša Glavašević pisao kako je odustao od svega, kako je sve ono za čime je ranije čeznuo otišlo u zaborav, o tome kako bi, da može, odustao i od sebe sama. Zapitao se tko će čuvati grad dok će svi hodati ranjeni. Istaknuo je što koje sve ljudske dragocjenosti mogu biti uništene poput kina i izloga dućana. Najteže je sve graditi ispočetka i tražiti svoje bližnje. Poručio nam je da pronađemo snagu koju ćemo uložiti u budućnost, neka nam grad koji je skriven u nama bude inspiracija.

Na kraju performansa Leonardo Slivar-Perković zapalio je svijeću za poginule u ime sviju nas.

Mateo Topolko, 8. e

Foto performansa Dugoselska kronika