Pismo učiteljici

Ove 4 godine brzo su proletjele. Čini mi se kao da je prvi dan škole bio jučer. Svi smo se radovali jer smo napokon krenuli u školu. Mislili smo da smo najvažniji na svijetu, ali istovremeno vidio se strah u našim očima kada smo sjeli u te „strašne klupe˝. Strah je nestao kada nas je dočekala naša učiteljica Marijana s osmijehom na licu. Svojim osmijehom uvela nas je u jedan novi život, život školarca. Naša učiteljica uložila je puno truda i u prvom razredu naučili smo slova i brojeve, čitati i pisati, zbrajati i oduzimati do deset. U drugom razredu učili smo tablicu množenja i dijeljenja te brojeve do sto. Iz hrvatskog smo učili pisati sastavke. Treći razred je bio malo teži. Učili smo zbrajati i oduzimati do tisuću. Pisali smo jako puno sastavaka. Došli smo i do četvrtog razreda. Gradivo je postajalo sve teže i teže. Opet smo pisali sastavke i diktate, a učili smo zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti do milijun. U ove četiri godine učiteljica nas je vodila na izlete. U prvom razredu posjetili smo Grad mladih. U drugom razredu Ključić brdo, a u trećem Zračnu luku u Zagrebu, autobusni i željeznički kolodvor i sladili se u Krašogradu. Najbolji dio je bila Škola u prirodi u četvrtom razredu. Bili smo u Banjolama u Istri. Iako smo svi dobri prijatelji tamo smo se svi još više zbližili. Naravno, u ove četiri godine je bilo i raznih nestašluka i prepirki, ali naša učiteljica Marijana je to s nama uspješno preživjela. Ona je bila tu i kada smo plakali i kada smo se smijali. Učila nas je da budemo dobri i pošteni ljudi, naučila nas je voljeti sebe i druge. I nakon četiri godine opet isti strah kao i na početku. Suze jer se rastajemo od naše učiteljice, a ljubomora jer dobiva nove učenike. Pitamo se hoće li biti bolji od nas i hoće li ih naša učiteljica više voljeti.  Učiteljicu Marijanu nećemo zaboraviti i pamtit ćemo ju kao našu najbolju!

Učenici 4. d razreda     

Pismo učiteljice

Dragi moji učenici i roditelji, ove su mi četiri godine brzo proletjele! Zato se i kaže sve što je lijepo kratko traje. Poseban ste razred, razred s dušom i srcem! Tome su pridonijeli i vaši roditelji. Uživala sam ovih godina poučavajući vas i promatrajući kako rastete pred mojim očima, kako napredujete odgojno i obrazovno i širite svoje horizonte u svijet. Svatko od vas bio mi je važan list na našem stablu od 1. do 4. razreda. Ja sam ponosna što sam imala baš vas, djeco! Mislim da smo sagradili dobre temelje da budete i dalje dobri i uzorni učenici. Nadam se da sam uspjela u vas usaditi dovoljno znanja i ljudskih vrijednosti da izdržite sve buduće prepreke u školi. Roditelji, podržavajte i dalje svoju djecu u obrazovanju. Odgajajte ih i dalje u složnom duhu ovog razreda jer vaša podrška im je najvažnija. Hvala vam, roditelji, na bezrezervnoj podršci koju ste svojoj djeci i meni pružili ove četiri godine. Vama, draga djeco, hvala što ste bili svoji ove četiri godine i trudili se u svemu. I na kraju, svima želim puno ljubavi i uspjeha u daljnjem školovanju!

Vaša učiteljica Marijana