Oko 1800 branitelja sudjelovalo je u bitci za Vukovar koja je započela 25. kolovoza, a završila tragičnog ponedjeljka 18. studenoga 1991. Do sloma obrane grada poginule su 1624, a ranjeno je više od 2500 osoba. U koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22 tisuće stanovnika. Na popisu osoba nestalih u Domovinskom ratu još je danas nekoliko stotina osoba s vukovarskog područja koje nikad nisu nađene.

Istoga dana pripadnici JNA-a i srpski pobunjenici smaknuli su 43 civila u Škabrnji koju su potom spalili i u potpunosti uništili zajedno s katoličkom crkvom koju su srušili do temelja. Nakon što je selo opustošeno, cijeli je kraj miniran. Civili, koji su bili pošteđeni, kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima i tek su kasnije razmijenjeni.

Zločini su izvedeni planski, istovremeno u okupiranom Vukovaru i u drugim područjima Hrvatske gdje su počinjeni strašni zločini. Nakon oslobođenja Škabrnje, u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, i povratka stanovnika u Škabrnju, od posljedica kretanja kroz minska polja poginulo je još nekoliko škabrnjskih civila.

Zbog svega toga 18. studenoga obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Ovaj dan se obilježava hodočasničkim pohodima u Vukovar i Škabrnju, paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća, molitvom i drugim iskazima poštovanja prema svima onima koji su voljeli svoj dom i domovinu, odbijali se predati, odlučili štiti svojim životima svoje i sve nas koji smo ovdje nakon njih. 

U petak, 15. studenog izlazili smo stoga iz škole tijekom čitavog dana, u organiziranim razrednim skupinama, noseći lampaše, s ponosom zahvalili svakom heroju, izmolili Oče naš i zapalili plamičak u svakom našem lampašu, položili ih duž Ulice Josipa Zorića da sjećanje ostane i kad dogori, da nas nikad više ništa ne odvede na put rata.

Vječna nek' im je slava i hvala.

Emanuel Peponi Pintar 6. a