16 dana ekspedicije u Tanzaniji

Film je nastao prema istoimenoj knjizi koju je autor napisao o posljednjim prvim ljudima, pripadnicima plemena Hadza u Tanzaniji, koje je prvi put upoznao 2013. godine. Pod dojmom i zadivljen njihovim životom, 2023. vratio se i proveo tamo sa svojim timom 16 dana u ekspediciji. Želio je ovu priču prikazati u novom mediju pa je ponio najkvalitetniju VR tehnologiju.

Razlike između VR i tradicionalnog kina

Virtualna realnost (VR) upotreba je računalnog modeliranja i simulacije koja omogućava interakciju s umjetno modeliranom 3D okolinom. Računalno stvorena okolina simulira stvarnost kroz upotrebu interaktivnih uređaja kao što su naočale, slušalice, rukavice ili odijela koji šalju i primaju informacije.
VR kino omogućuje potpuno drugačiji doživljaj filma ili bilo kojega vizualnog sadržaja.

Za razliku od tradicionalnog kina u kojem sjedamo u naslonjače ispred platna na koje se s pomoću projektora prenosi slika, a iz zvučnika do nas dopiru zvukovi, u ovom kinu sjedamo i - čim na glavu postavimo VR naočale i slušalice - ulazimo u interaktivno virtualno 3D okruženje. VR tehnologija omogućuje gledanje filmova u svim smjerovima unutar virtualnog prostora, odnosno gledatelji se mogu rotirati 360° oko svoje osi na posebnim stolcima te tako istraživati ​i promatrati ​okolinu iz različitih kutova.

Nakon što je stvorio prvi hrvatski VR dokumentarni film, Rostuhar je otvorio i kino jer ga do tada nije imao gdje prikazati, a pošto je ovu opremu moguće relativno jednostavno premještati, omogućio nam je putujuće VR kino.

Tko su bili lovci sakupljači?

Sjeli smo u stolce, a prebacivanje u film bilo je momentalno. Čim smo na glave stavili set naočala i slušalica, odmah smo se našli usred kolijevke čovječanstva, kako kažu za istok Afrike gdje je naša vrsta nastala. U filmu svjedočimo vrlo živom načinu života skupine lovaca sakupljača. Svaki okret glavom otvara nova prostranstva. Lovci love i ulovljeni plijen komadaju kako bi ga lakše prenijeli do koliba. Sa stabala beru voće i ubiru med nakon što su se dimom zaštitili od pčela.

Scene su isprekidane krugovima razgovora oko vatre. Slušamo o tome da su ljudi pavijani, kojima je Bog rekao neka odu do rijeke po vodu i brzo se vrate. Kod rijeke je bilo i bobica pa su se neki pavijani ostali igrati i jesti, dok je ove koji su ga poslušali, Bog nagradio tako što ih je pretvorio u ljude. Na neobično šaljiv način pripovjedač govori kako je najukusniji pavijanov dio njegova glava. Govori se o tome kako je opasno i teško uloviti svinju. Film završava kratkom pjesmom plemena u pratnji instrumenata koje su sami izradili.

Filozofska strana priče

Rostuhar je ovim prikazom jednostavnog života plemena želio ispričati priču o čovječanstvu, o tome tko smo, što smo i kamo idemo. On u filmu pita jesmo li možda negdje pogrešno skrenuli i, ako jesmo, kako se možemo vratiti na pravi put.  

VR kino čini se kao budućnost koja se već počela događati, ono nam otvara nove i uzbudljive načine bavljenja sadržajem. Je li nova VR tehnologija dio pravoga puta ili pogrešnog skretanja, uskoro ćemo i sami procijeniti.

Emanuel Peponi Pintar, 6. a