Novinari: Dea Pinjuh i Luka Crnoja, 7. e
Sportska dvorana ispunjena pjesmom, smijehom i dobrim raspoloženjem
U utorak, 13. listopada, naša se sportska dvorana pretvorila u mjesto na kojemu su se susreli sport, glazba, igra i puno dobre energije. U goste su nam stigli Luka Bulić i Mario Mlinarić, koji su za naše prvašiće pripremili veselo i poučno druženje u sklopu programa „Uđi u igru – Prevencija nasilja sportom u školama”, koji provodi Ministarstvo turizma i sporta.
Cilj je programa promicanje nenasilnog ponašanja, poštene igre, međusobnog poštovanja i zdravih životnih navika. No umjesto dugih predavanja, naši su prvašići o svemu tome učili na najbolji mogući način: kroz igru, pokret, pjesmu i smijeh.
Tim i Tom na satu sportskog ponašanja
Posebne zvijezde susreta bile su maskote Tim i Tom, iza čijih su se kostima skrivali naši sedmaši Filip Ćurić i Roko Vranić iz 7. b razreda.
Iako su odmah privukli pozornost najmlađih učenika, ubrzo se pokazalo da maskote imaju još mnogo toga naučiti o sportu! Tim je nešto bolje poznavao pravila, ali crvenom Timu sportsko ponašanje nije uvijek išlo od ruke.
Srećom, naši su prvašići bili spremni pomoći!
Objasnili su im da u sportu treba poštovati pravila igre, slušati trenera i suce te se lijepo ponašati prema drugim igračima. Podsjetili su ih i na važnost zagrijavanja prije tjelesne aktivnosti, pijenja dovoljno vode i zdrave prehrane.
Tako su naši najmlađi učenici na trenutak postali pravi mali sportski učitelji, a Tim i Tom pokazali su da se pravila najlakše uče uz malo strpljenja i puno dobre volje.
Uđi u igru – i zapjevaj na sav glas!
Luka Bulić i Mario Mlinarić svojim su pristupačnim i vedrim nastupom brzo osvojili prvašiće, koji su rado sudjelovali u svim aktivnostima.
Posebno je veselo bilo uz himnu programa „Uđi u igru”. Djeca su naučila sve riječi pjesme i zapjevala toliko glasno i oduševljeno da je cijela dvorana odzvanjala!
A da dobra zabava nije rezervirana samo za djecu, pokazale su i njihove učiteljice koje su se na kraju pridružile pjesmi i plesu.
Za uspomenu na ovaj poseban dan učenici su dobili crvene i bijele majice, bočice za vodu, male ruksake i loptice, a njihove učiteljice crvene majice s kapuljačom.
Najvažnija je pobjeda – poštena igra!
Na kraju susreta naši su gosti pohvalili prvašiće zbog izvrsnog ponašanja, suradnje i aktivnog sudjelovanja. A sudeći prema pjesmi, smijehu i glasnom navijanju, možemo zaključiti da su se djeca itekako dobro zabavila!
Što kažu naši prvašići?
Nakon druženja odlučili smo provjeriti što su naši najmlađi učenici zapamtili i koji su im trenutci bili najzabavniji.
Najprije smo ih pitali koja su sportska pravila naučili.
„U sportu nema mjesta za uvrede”, ozbiljno nam je objasnio Jakov Karačić iz 1. a, a Lota Rudić iz istoga razreda dodala je da tijekom treninga ne smijemo imati žvakaću gumu u ustima.
Rita Laura Marjanović iz 1. b podsjetila nas je da se prema suigračima moramo lijepo odnositi, a Tin Szabo iz 1. a imao je još jedan važan savjet za Toma:
„Nema beljenja i izrugivanja u igri!”
Naravno, zanimalo nas je i što im je bilo najzabavnije. Augustin Nikolić iz 1. d izdvojio je vježbanje uz pjesmu „Jaje”, dok je Karla Krajnović iz 1. d otkrila da joj učenje himne „Uđi u igru” uopće nije bilo teško:
„Ne, odmah smo je naučili i doma ću je pjevati mami.”
A tko je najbolje plesao – Luka, Mario, Tim i Tom ili učiteljice?
Odgovor je bio kratak, odlučan i oduševljen: „Učiteljice!”
Pitali smo ih i što bi voljeli raditi kada bi nam Luka i Mario ponovno došli u goste. Helena Klenkar iz 1. d ponovno bi pjevala, a Jakov Nuši iz 1. b najradije bi s njima igrao stolni tenis.
Za kraj smo ih zamolili da našim gostima nešto poruče. Tu smo dobili nekoliko posebno simpatičnih odgovora.
„Poručila bih im bombone”, rekla je Karla Krajnović iz 1. d.
„Timu bih poručio cvijeće”, dodao je Dorian Vukelić iz 1. d.
A Franka Bajić iz 1. b imala je poruku s kojom bi se, vjerujemo, složili mnogi prvašići:
„Zahvalila bih im se na dolasku i pitala bih ih kada se vraćaju.”
I mi bismo ih rado ponovno ugostili! Jer toga smo dana naučili da u sportu ima mjesta za sve, da je poštena igra važnija od pobjede i da je najljepše kada iz igre izađemo kao prijatelji.
A ako pritom još zapjevamo, zaplešemo i dobro se nasmijemo – tim bolje!
