Izvještavaju: Ema Šego i Luna Keča, 7. d
Miris svježe pečenog kruha, peciva i kolača, veseli dječji glasovi i bogato ukrašeni stolovi obilježili su ovogodišnje Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, koje smo u našoj školi proslavili u četvrtak, 15. listopada. Bio je to dan posvećen kruhu, radu vrijednih ruku, zajedništvu i zahvalnosti za sve što nam priroda daruje.
Pripreme su započele već kod kuće, gdje smo uz pomoć svojih obitelji mijesili i pekli kruh, kiflice, muffine i razne druge slastice. Svoje smo pekarske proizvode ponosno donijeli u školu, pokazivali ih prijateljima i veselili se zajedničkom blagovanju koje nas je očekivalo nakon priredbe.
Kruh u pjesmi, stihu i glumi
Središnji dio proslave bila je priredba koju smo imale čast voditi upravo nas dvije, Ema Šego i Luna Keča iz 7. d razreda. Naši su učenici sa svojim učiteljicama pripremili raznovrstan program kojim su nas podsjetili koliko je dug put od malenoga zrna pšenice do mirisne štruce kruha.
Prvi su nastupili naši najmlađi izvođači, učenici 1. d razreda, koji su s učiteljicom Aleksandrom Vajzović-Carić pripremili pjesmu „Mlinar“. Zatim su učenici 3. e razreda, pod vodstvom učiteljice Ivone Ešegović, izveli recitaciju „Od zemlje do kruha“ i otpjevali pjesmu „Kruh naš“, uz klavirsku pratnju učiteljice Marije Šarkanj.
Učenici 3. b razreda, koje je pripremila učiteljica Ada Trbović, razveselili su nas igrokazom „Kokoš i pšenično zrno“. Kroz zanimljivu priču pokazali su nam koliko su trud, rad i međusobna pomoć važni te nas podsjetili da nije pošteno uživati u plodovima tuđega rada ako sami nismo spremni pomoći.
Za završetak glazbeno-scenskog programa pobrinuo se Veliki zbor naše škole, koji je pod vodstvom i uz klavirsku pratnju učiteljice Marije Šarkanj izveo pjesme „Kruh ljubavi“ i „Kruh“. Posebno se istaknula solistica Anastazija Jurič u pjesmi “Kruh”.
Zahvalnost za plodove zemlje
Nakon priredbe uslijedio je svečani blagoslov kruha i pekarskih proizvoda koje smo pripremili. Naš kapelan, pater Karlo Mario Petrović, blagoslovio je donesenu hranu i podsjetio nas na važnost zahvalnosti za ono što imamo.
Potom smo se vratili u svoje učionice, gdje je napokon došao red i na kušanje svih onih mirisnih peciva, kruščića i kolača koje smo s toliko truda pripremali. Sve je bilo još ukusnije jer smo znali koliko je rada, vremena i ljubavi uloženo u njihovu pripremu.
Dani kruha nisu samo prilika da pokažemo svoje pekarske vještine i uživamo u ukusnoj hrani. Oni nas podsjećaju da kruh koji svakodnevno imamo na stolu ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. Iza njega stoje priroda, trud poljoprivrednika, mlinara, pekara i mnogih drugih ljudi. Ujedno nas potiču da budemo zahvalni za ono što imamo i da ne zaboravimo one kojima ni svakodnevni obrok nije uvijek dostupan.
I zato ne zaboravimo: kruh koji dijelimo s drugima ne gubi na vrijednosti. Naprotiv, tada postaje još dragocjeniji!
