izvještavaju: učiteljica Aleksandra Vajzović-Carić, Matija Vujičić, Ana Križić i Mia Teklić, 3. d
Učenici 3. razreda, u pratnji svojih učiteljica Sonje Ivančević, Melite Lepotinec, Lidije Relić, Aleksandre Vajzović-Carić i Natalije Hršak, učiteljice engleskog jezika Nikoline Slišković, učiteljice informatike Ivane Đopar te pomoćnica u nastavi Slavice Holec i Luje Ešegović, sudjelovali su u terenskoj nastavi i obuci plivanja održanoj od 19. do 23. svibnja 2025. u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Naftalan u Ivanić-Gradu.
U obuku je bilo uključeno 94 učenika koji su imali priliku naučiti plivati ili usavršiti već stečene vještine. Program škole plivanja većim dijelom sufinancira Grad Dugo Selo, a manji dio troškova snose roditelji.
Pod stručnim nadzorom učitelja plivanja, obuka je trajala ukupno deset sati raspoređenih tijekom pet dana. Učenici su bili podijeljeni u skupine prema plivačkom predznanju, a sa svakom je skupinom radio učitelj plivanja.
Učenici su svakodnevno, u motivirajućem okruženju, provodili po dva sata u bazenu. Osim razvijanja plivačkih sposobnosti, učenici su u zasebnim učionicama usvajali i ponavljali planirane nastavne sadržaje. U učionicama je vladala radna i poticajna atmosfera. Učiteljice su prilagodile nastavne sadržaje suradničkom obliku rada.
Obuka i nastava bile su prilika za razvijanje i jačanje socijalnih vještina suradnje, podrške i tolerancije. Učenici su se istakli kulturnim ponašanjem u različitim prostorima, što su pohvalili i djelatnici Naftalana.
Na obližnjim sportskim terenima svaki učenik je mogao provesti vrijeme u slobodnoj i nesputanoj igri sa svojim vršnjacima.
Posljednjeg dana zahvalili smo osoblju Naftalana na stručnosti, toploj suradnji i brizi te njihovim nastojanjima da nam boravak bude ugodan i nezaboravan. Hvala svima koji su omogućili obuku plivanja koja će ostati zauvijek u sjećanju kao neprocjenjivo životno iskustvo.
Aleksandra Vajzović-Carić, učiteljica 3. d razreda
Škola plivanja – Naftalan
Jako mi se svidjela škola plivanja. Svaki dan sam, nakon doručka u školi, išao sa svojim razredom u Ivanić-Grad, u Naftalan. Putovali smo autobusom, kao da idemo na izlet.
Svakog samo dana prvo išli u bazen. Već sam prije naučio plivati, ali sam svaki dan trenirao i naučio još puno o plivanju. Najteže mi je bilo plivati leđno. Bio sam jako sretan kad mi je i to uspjelo.
Poslije plivanja imali smo nastavu. Bilo je to malo drugačije nego u našoj učionici, ali je bilo zanimljivo. Poslije nastave obično bi ručali jako ukusan obrok. Čak smo jeli i moje omiljene Chicken nuggetse. Zatim je slijedio sladoled i igra u parku. Bilo mi je lijepo igrati se s prijateljima na trampolinu i toboganu-tunelu, a neki su se vozili na ziplineu.
Baš nam je bio odličan tjedan! Na kraju smo svi naučili dobro plivati i dobili zaslužene diplome.
Matija Vujičić, 3. d
Škola plivanja u Ivanić-Gradu
Od 19. do 23. svibnja sudjelovali smo u školi plivanja u Ivanić-Gradu u Naftalanu. Svako smo se jutro okupljali pred školom i odlazili autobusom na plivanje. U ruksaku su svaki dan bili spakirani ručnik, kupaći kostim, kapica, šlapice i naše knjige potrebne za učenje nakon plivanja.
Odmah u ponedjeljak rasporedili su nas u grupe plivača i neplivača. Prvi su brusili već naučene tehnike plivanja, a drugi su vježbali i trudili se naučiti plivati. I svi su na kraju uspjeli i dobili zaslužene diplome! Bilo mi je zanimljivo ići na plivanje, ručati u restoranu i imati nastavu izvan naše uobičajene učionice. Svaki smo dan imali i vremena za igru na otvorenom.
Sretna sam što sam imala priliku ići u školu plivanja i mislim da je važno da svako dijete naučiti plivati. Hvala našim trenerima i učiteljicama na strpljenu i pomoći.
Ana Križić, 3. d
Škola plivanja
Svanu je taj dan! Moja noćna mora – škola plivanja.
Naravno da sam se puno puta u životu kupala u bazenu i u moru, naravno da sam puno puta pokušavala naučiti plivati i naravno da sam već bila u školi plivanja. Jesam li naučila plivati? Naravno, nisam.
U iščekivanju škole plivanja glavom su mi prolazile razne misli i strahovi. Pitala sam se ima li još nekoga, osim mene, tko ne zna plivati, ali unatoč strahu, osjećala sam se samouvjereno i znala sam da ću to moći.
Po dolasku u Naftalan, vesela se atmosfera u autobusu samo nastavila u svlačionicama. Kupaći kostim, natikače, kape i ručnici vadili su se iz torbi te smo se brzo oblačili kako bismo što prije ušli u bazen. Tu je strah u meni već popuštao. Razdvojili su nas u plivače i neplivače te smo upoznali svoje učitelje plivanja. Bili su jako dragi prema nama i uz njih sam se osjećala sigurno pri ulasku u bazen.
U školi plivanja svaki je dan donosio nove zadatke koje sam uspješno rješavala. Naravno, bilo je i nekoliko potopa, ali nisu bili strašni. Svaki smo dan i fino ručali i uživali u hrani.
Zahvaljujući odličnim trenerima i mojoj dragoj učiteljici Aleksandri Vajzović-Carić, a pomalo i mojoj hrabrosti, mogu reći da sam djelomično pobijedila strah od vode i postala plivačica, iako za sada još neiskusna. Bazenu, vidimo se opet!
Mia Teklić, 3. d
