Osnovna škola Josipa Zorića

Datum objave: 2. veljače 2026.

S PIPI U SVIJET MAŠTE: ČETVRTAŠI U KAZALIŠTU „TREŠNJA“

izvještavaju: Tamara Fajdetić i Dora Doroda, 4. e

Učenici četvrtih razreda 29. siječnja 2026. posjetili su Kazalište „Trešnja“, gdje su pogledali predstavu „Pipi Duga Čarapa“. Izlet je protekao u veselom raspoloženju, a predstava je bila iznimno zanimljiva i zabavna.

Učenike je posebno oduševila živopisna radnja te maštovita gluma koja je na duhovit način dočarala dogodovštine neustrašive Pipi i njezinih prijatelja Tome i Anice. Tijekom predstave saznali smo mnogo o njihovim pustolovinama, prijateljstvu i hrabrosti, a glumci su svojim nastupom osvojili cijelu publiku.

Na kraju su učenici glumce nagradili dugim pljeskom, puni dojmova i dobrog raspoloženja. Svima koji još nisu, toplo preporučujemo posjet Kazalištu „Trešnja“ i uživanje u ovoj izvrsnoj predstavi.

Pustolovina s Pipi Dugom Čarapom

Ja sam Dora Doroda iz 4. e razreda. Svi mi četvrtaši zaputili smo se u Kazalište „Trešnja“, gdje smo gledali kazališnu predstavu „Pipi Duga Čarapa“.

Pipi je bila snažna i smiješna, ali nije baš bila pristojna. Ipak, jako mi se svidjela. Imala je i prijatelje koji su se zvali Anka i Tonko. Tonko je cijelo vrijeme ispravljao ono što je Anka rekla, što je bilo jako smiješno.

Kad je Pipi čula da može ići u školu, bila je sretna, ali ne zato da nešto nauči, nego zbog praznika. Mama joj nije bila živa, a tata joj je, kako je rekla, kralj mora i jednog će se dana vratiti po nju. Imala je i konja.

Pipi uvijek pjeva prije spavanja i svira ukulele, a kad pjesma završi, viče:
„Laku noć, mama! Laku noć, tata!“

Malo je neobično što spava na krovu kuće, ali baš zato je posebna. Ako još niste, posjetite Kazalište „Trešnja“ i pogledajte neku predstavu. Ja vam svakako preporučujem „Pipi Dugu Čarapu“.

Pročitajte još

INTERVJU S LOVROM JURAGOM: Uloga koja se ne nasljeđuje

INTERVJU S LOVROM JURAGOM: Uloga koja se ne nasljeđuje

razgovarao: Emanuel Peponi Pintar, 7. a

Gluma se često promatra kroz uloge i prezimena, ali put glumca mnogo je složeniji i osobniji. Lovro Juraga, mladi glumac koji je nedavno završio Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu i već surađuje s Hrvatskim narodnim kazalištem, govori o svojim prvim koracima, odnosu prema obiteljskom nasljeđu, radu na sebi i potrazi za vlastitim glumačkim glasom.

/*** Collapse the mobile menu - WPress Doctor ****/ Skip to content