izvještava: Emanuel Peponi Pintar, 7. a

U subotu, 18. travnja, u Osnovnoj školi Krunoslava Kutena u Vrbovcu održan je drugi po redu susret mladih pjesnika – recital „Mlada lipa”. Natječaj za ovaj recital bio je otvoren za učenike osnovnih škola iz cijele Hrvatske, koji su mogli slati svoje pjesme na kajkavskom narječju ili standardnom hrvatskom jeziku, u više dobnih kategorija.

U kategoriji kajkavskog govora za više razrede prvo mjesto osvojio je učenik 7. a razreda naše škole Emanuel Peponi Pintar, za pjesmu Popevka z duše, pod mentorstvom profesorice Darije Sever.

Više od nagrade

Posebnu težinu ovom uspjehu daje i činjenica da je Dugo Selo prostor u kojem se nekada prirodno govorio kajkavski, a danas je taj govor gotovo iščeznuo iz svakodnevne upotrebe. Upravo zato ovakav rezultat nije samo osobni uspjeh, nego i simboličan povratak jeziku koji traži svoje mjesto među novim generacijama.

Udruga Osebunjek već niz godina sustavno djeluje na očuvanju kajkavskog govora i kulturne baštine vrbovečkog kraja, potvrđujući kako riječ – osobito ona zavičajna – i dalje ima snagu okupljati, pokretati i povezivati ljude. Sa željom da taj rad prenese na mlađe generacije, pokrenut je recital koji je s vremenom prerastao u važan kulturno-obrazovni događaj.

Bogat program i veliki odaziv

Ove je godine odaziv bio značajan: pristiglo je 68 pjesama koje je poslalo 60 autora, uz podršku 18 mentora iz 14 škola diljem zemlje. Raznolikost radova pokazala je ne samo širinu dječje mašte, nego i prisutnost narječja u različitim krajevima Hrvatske – ili barem snažnu želju da se ono ponovno oživi.

Stručno izborno povjerenstvo, koje su činile učiteljica Nikolina Crnčić kao predsjednica te članice Andrea Štajminger i knjižničarka Mateja Hrgovan, imalo je zahtjevan zadatak odabrati najbolje među brojnim kvalitetnim radovima.

Na samom recitalu Emanuel je predstavio i pročitao svoj nagrađeni rad, a publika je imala priliku čuti i druge odabrane pjesme učenika iz različitih dijelova Hrvatske. Sudjelovali su nagrađeni i pohvaljeni učenici, njihovi mentori, članovi povjerenstva, roditelji te brojni uzvanici i gosti koji su svojim dolaskom podržali ovu vrijednu inicijativu.

Priča koja raste

Uvodnim riječima okupljenima se obratila predsjednica udruge Katarina Zadrija, podsjetivši na početke rada i razvoj ideje koja danas okuplja mlade stvaratelje. Udruga je osnovana 30. siječnja 2019. godine s ciljem očuvanja govora vrbovečkog kraja i rada s mladima, vođena mišlju da tradicija ima smisla samo ako se prenosi dalje.

Ideja dječjeg recitala u početku je bila tek naznaka, ali zahvaljujući predanom radu, podršci učitelja i profesorica te inicijativi Nikoline Crnčić, 2024. godine dobila je svoj prvi konkretan oblik. Od probnog susreta u područnoj školi u Banovu do današnjeg recitala, projekt je rastao zajedno s interesom djece i mentora, uz kontinuiranu podršku ravnatelja škole Žarka Popovića.

Važnost ovog događanja prepoznala je i Zagrebačka županija, a podršku je osobno izrazio i Zlatko Herček, predsjednik Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Zagrebačke županije, čime je recital dodatno dobio na značaju u širem kulturnom kontekstu.

Snaga riječi

No, najveća vrijednost „Mlade lipe” ne leži u nagradama i priznanjima, nego u onome što se događa između redaka – u susretu djece s vlastitim jezikom, u otkrivanju ljepote narječja koje često ostaje izvan školskih udžbenika i svakodnevne komunikacije.

U vremenu globalizacije i digitalne dominacije jezik se pojednostavljuje i gubi svoje lokalne boje, a ovakvi projekti djeluju kao tihi, ali uporni čuvari identiteta.

Za učenike, ovo nije samo natjecanje – to je prilika da istraže tko su i odakle dolaze. Za učitelje, to je potvrda da je vrijedno ulagati u jezičnu i kulturnu baštinu. A za zajednicu, to je podsjetnik da se identitet ne čuva sam od sebe, nego se gradi riječ po riječ, stih po stih.

Zato „Mlada lipa” nije samo recital. Ona je prostor u kojem mladi glasovi postaju nositelji tradicije, a stari govori dobivaju novu snagu. I dok se možda čini da se jezik gubi u buci suvremenog svijeta, ovakvi trenuci pokazuju suprotno – da još uvijek postoji, raste i živi ondje gdje ga netko želi izgovoriti.

Emanuel Peponi Pintar, 7. a

Popevka z duše

V zoru sonce tiho kuca,
veli: „Zdravo, dete, pred tobom je dan.“
Srce mi je glasno,
vsak moj korak more bit prekrasan.

Na putu me čeka pes i list z dreva,
veter mi šapće kaj se vse doživleva.
Učim kak je lepo stati i glediti,
ne samo leteti, nego i mir imeti.

Kad mi ne ide, suza se pojavi,
mama me zagrli, svet se popravi.
Veli: „Ne moraš vse znati, ni bit velik,
dosta je da si dobar i srčekom smelik.“

Tak rastemo brez žurbe,
sa smehom, brez velike borbe.
Dok znamo reči „hvala“, „oprosti“, „molim“,
v malim se stvarima raj potiho skroji.

* smelik – odvažan