izvještava: Emanuel Peponi Pintar, 6. a
Za učenike koji su cijelu godinu marljivo radili i polazili dodatnu nastavu povijesti organiziran je zanimljiv, može se reći i nagradni izlet u Zagreb. U petak, 6. lipnja 2025., pod vodstvom učiteljica povijesti Danijele Župetić i Ksenije Tomašić, radosna lica osunčana ranojutarnjim suncem zaputila su se vlakom prema glavnom gradu, gdje ih je dočekala učiteljica hrvatskoga jezika Darija Sever.
Na valovima HRT-a
Odmah po dolasku, ekipa je krenula u laganu razgibavajuću šetnju. Dvadesetak minuta kasnije našli su se pred legendarnom zgradom Hrvatske radiotelevizije. Gradnja ovog upečatljivog zdanja započela je 1975. godine, a glavni su dijelovi dovršeni do 1986. Kompleks se dograđivao sve do 2005., iako nikad nije u potpunosti realiziran prema izvornoj zamisli arhitekata Nenada Bacha i Ratka Rausavljevića.
Obilazak je započeo u studiju Radija Sljeme, gdje glasovi zvuče posebno pitomo zbog specijalne obrade zvuka. Sljedeća postaja bila je tzv. gluha soba – prostorija koja doslovno usisava svaki zvuk kao gladni usisavač. Toliko je tiha da u njoj čovjek ne može boraviti dulje od trideset minuta jer bi mu tišina mogla popiti razum.
Vrlo je zanimljiva bila i prostorija za snimanje vremenske prognoze – čudesno mjesto gdje voditelji s ozbiljnim izrazom lica najavljuju sunce, a onda… padne kiša (ili obrnuto). Ekipa je zavirila i u studio emisije The Voice – prostran i prazan prostor koji kao da šapuće: Prijavi se! Neki su učenici ozbiljno razmislili.
Prošli su garderobe, sobe za šminkanje (gdje se i najumornije lice pretvori u ono s naslovnice), pa i hrpu drugih prostorija čije funkcije ni voditelj ne bi znao objasniti.
Stara slava, nova čuda
Obasjano jarkim reflektorima sve je izgledalo impresivno – prostrano, osvijetljeno, profesionalno. No, iza kulisa se ipak nazire zrela dob HRT-a. Oprema i rekviziti, iako pomalo zastarjeli, i dalje funkcioniraju besprijekorno zahvaljujući čarobnjacima rasvjete i drugim televizijskim tehničarima.
Nakon iscrpnog razgledavanja svega što se obično ne vidi na ekranu, došao je red na – ručak. Kalorije su se brzo pretvorile u novu energiju, baš na vrijeme za nastavak izleta.
Putovanje u prošlost bez vremenskog stroja
Sljedeća stanica bio je Prirodoslovni muzej grada Zagreba – mjesto gdje se Zemljina prošlost servira na tri kata. Smješten u prelijepoj baroknoj palačiAmade na Gornjem gradu, muzej je osnovan još 1846.godine, što ga čini jednim od najstarijih u Hrvatskoj.
Učenici su brzo zaronili u svijet kristala, fosila i slojeva tla koji pamte doba kada ni kontinenata nije bilo. Među brojnim eksponatima ističe se meteorit iz Hrašćine – jedan od najstarije dokumentiranih padova u Europi (1751.).
Jedan je cijeli kat rezerviran za evoluciju života, uključujući biljke, životinje, pa i čovjeka kroz različite faze razvoja. Najviše su pažnje privukli preparirani sisavci i ptice, postavljeni u ambijentima koji izgledaju kao da čekaju red za dokumentarac.
Odjeci jednog posebnog dana
I tako, između sobe koja guta zvukove i dinosaura koji šutke promatraju posjetitelje, učenici su naučili mnogo, vidjeli još više, a doživjeli najviše. Zagreb ih je dočekao sunčan i topao, HRT blještav i živopisan, a Muzej ispunjen čudima starim poput priča koje bake čuvaju za duge zimske večeri.
Znanje je raslo, koraci su se nizali, a misli letjele – možda je netko od njih budući voditelj vremenske prognoze, televizijski tehničar, biolog, povjesničar… ili barem onaj za koga ćemo svi navijati u sljedećoj sezoni The Voice-a.
