izvještavaju: Emanuel Peponi Pintar, 7. a, i Paula Samaržija, 8. c
U petak, 5. prosinca 2025., vedro raspoloženje pratilo je izletnike naše škole već od prvog škripećeg zatvaranja vrata vlaka. Skupina zaljubljenika u povijest, učenika koji pohađaju dodatnu nastavu, predvođena učiteljicama povijesti Ksenijom Tomašić i Danijelom Župetić, zaputila se na pažljivo isplanirano putovanje u Zagreb.
Vožnja je brzo prošla u razgovoru, smijehu i posebnoj, tihoj euforiji koja je nagovještavala da će se običan dan pretvoriti u malu priču. Ta je priča započela na mjestu gdje Zagreb najčvršće čuva svoje kulturne korijene – u Hrvatskom narodnom kazalištu.
HNK – kazališna palača rođena 1895. godine
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu otvoreno je davne 1895. godine, uz prisutnost cara Franje Josipa I. koji je, prema predaji, nakon svečanog puštanja u rad vodovoda, nastavio s otvaranjem kazališta. Zgradu su projektirali arhitekti Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, bečki dvojac koji je projektirao više od četrdeset kazališta diljem Europe – i nijedno od njih nije bilo skromno zdanje, pa tako ni naš HNK.
Njihovi prepoznatljivi neobarokni potezi vidljivi su u svakom kutku, od monumentalne fasade do elegantnih krivulja loža. Posebno dojmljiva je bogato uređena gledališna dvorana, raskošni luster i detalji od pozlate koji podsjećaju na vrijeme kada je kazalište bilo središte društvenog života.
Tijekom razgledavanja skupina je mogla zaviriti i u dijelove koje publika inače ne vidi: backstage hodnike, orkestralnu rupu i labirint stepenica kojima svakodnevno prolaze plesači, glumci i pjevači.
Stručna vodičica ispričala nam je zanimljivosti iz kazališne povijesti, poput činjenice da se golema zavjesa i danas spušta pomoću klasičnog sustava užadi i protuteža, kakav se koristi još od samih početaka kazališta. Taj mehanizam omogućuje precizno i sigurno upravljanje zavjesom i pozornicom. Gledatelji vide samo raskoš i eleganciju, no iza kulisa djeluje složen tehnički sustav u kojem svaki dio ima svoju ulogu. Kazalište tako potvrđuje ono što se o njemu često govori: izgleda poput palače, ali funkcionira kao savršeno uigran stroj.
HaHaHouse – prvi Muzej smijeha
Iz povijesne ozbiljnosti HNK-a grupa je zakoračila u posve drugačiji svijet – HaHaHouse, prvi muzej na svijetu posvećen isključivo smijehu. Otvoren je 10. siječnja 2025., namjerno na Međunarodni dan smijeha, kao simboličan potez njegove osnivačice Andree Golubić, koja je željela stvoriti mjesto koje podsjeća da je vedrina jednako važna kao i kultura.
Umjesto klasičnih muzeoloških vitrina, posjetitelje dočekuje „skener sreće“, a kretanje kroz muzej odvija se čak i putem tobogana koji vodi u glavni izložbeni prostor. Muzej sadrži više od četrdeset instalacija, od kojih mnoge reagiraju na pokrete, glas, pa čak i raspoloženje posjetitelja.
Posebno mjesto zauzima mrgodni digitalni vodič Mr. H. Instalacije prate povijest humora – od prvih stripova, preko slapstick komedije, do suvremenih internetskih memova. Ako je cilj muzeja bio opustiti posjetitelje i izmamiti osmijeh, naša je ekipa taj zadatak shvatila vrlo ozbiljno – i odradila ga do kraja.
Zagreb u adventskom sjaju
Nakon obilazaka dan se nastavio u ritmu adventskog Zagreba. Grad je bio ukrašen blagdanskim dekoracijama koje su, iako nenametljive na dnevnom svjetlu, davale poseban ugođaj središtu grada. Hladan zrak pratio je šetnju, a trgovi i prolazi bili su ispunjeni ljudima, razgovorima i laganom užurbanošću.
Put nas je vodio pokraj zgrada i otvorenih prostora u kojima su se miješali mirisi, dok su zvukovi tramvaja i žamor prolaznika stvarali prepoznatljivu gradsku kulisu.
Kako se dan primicao kraju, koraci su postajali sporiji. Adventski ukrasi i mokre površine pod nogama podsjećali su da se grad priprema za večernju čaroliju, ostavljajući dojam topline unatoč hladnoći.
Povratak – komplikacije praćene osmijehom
Za razliku od jednostavnog jutarnjeg dolaska vlakom, povratak je uključivao kombinaciju vlaka i autobusa, što je unijelo pravu logističku akrobaciju. No dobro raspoloženje nije popuštalo. Umor je bio prisutan, ali onaj najljepši – koji znači da je dan bio ispunjen do kraja.
Izlet je pokazao kako Zagreb uspijeva spojiti dva kraja kulturnog spektra: monumentalnu ozbiljnost kazališne tradicije i neopterećenu zaigranost Muzeja smijeha, a između njih adventski grad koji svjetluca i grije.
Kući smo se vratili bogatiji za znanje, iskustvo i uspomene – baš onako kako i treba završiti jedan pravi predblagdanski zimski dan.
