razgovarao: Emanuel Peponi Pintar, 7. a
Dok većina ljudi rijetko razmišlja o česticama od kojih je sve sačinjeno, u CERN-u se upravo sada sudaraju one koje objašnjavaju zašto uopće imamo masu.
U najvećem svjetskom laboratoriju za fiziku čestica, duboko ispod zemlje na granici Švicarske i Francuske, znanost prestaje biti apstraktna priča iz učionice. Higgsovo polje ondje nije tek misaoni eksperiment, a formule s ploče dobivaju mjerljive i vrlo stvarne posljedice. Upravo je to mjesto imala rijetku priliku posjetiti naša cijenjena učiteljica fizike Sanja Hmura Meić, koja svakodnevno složene ideje svemira prevodi na jezik razumljiv nama koji tek otkrivamo zakone prirode.
U razgovoru s njom nije me zanimalo samo što je vidjela, nego i kako izgleda trenutak kada čovjek zakorači u prostor u kojem se pomiču granice ljudskog znanja i shvati da ono što objašnjava kredom i strpljenjem ondje zaista „radi“. Jer CERN, uza svu svoju tehnološku veličanstvenost, nije samo tvrđava znanosti, nego i prostor u kojem znatiželja, ljudski susreti i osjećaj čuđenja igraju jednako važnu ulogu kao akceleratori i detektori.
Vođen tim mislima započinjem razgovor, vraćajući se na same početke: kako je započeo osobni put profesorice Sanje Hmure Meić prema fizici.
PUT PREMA FIZICI, ASTRONOMIJI I UČIONICI
Kako je započeo vaš osobni put prema fizici – jeste li je odabrali iz znatiželje, slučajnosti, inspiracije ili, kako neki vole reći, iz svojevrsne „kozmičke nužnosti“?
Znatiželja, uvjerenje da svaka pojava – neobična ili posve obična – mora imati logično objašnjenje, bila je moj put i vodilja prema fizici.
Što vas je usmjerilo prema profesorskom pozivu? Postoji li trenutak ili osoba zbog koje ste znali da ćete znanje prenositi u učionici, a ne u laboratoriju?
Do završetka studija na PMF-u uopće nisam razmišljala o nastavi kao životnom pozivu, sve dok nisam počela raditi diplomski rad o primjeni fizike u medicini. Moj tadašnji mentor u jednom mi je trenutku dao svoje udžbenike uz komentar da bi taj posao bio idealan za mene. Zaključila sam da je bio u pravu – njegove udžbenike koristim i danas.
DOLAZAK U CERN: PRVI SUSRET SA „ŽIVOM“ ZNANOŠĆU
Koja vas je okolnost – sretna ili znanstveno-logična – dovela do toga da posjetite CERN, mjesto o kojem mnogi fizičari sanjaju?
Kolega s kojim sam studirala proslijedio mi je objavljeni Hrvatski nacionalni natječaj za posjet CERN-u. Poslala sam zamolbu i popratno pismo, ne razmišljajući previše o ishodu. Šok je uslijedio nekoliko mjeseci kasnije, kada je stigao potvrdan odgovor.
Kako ste doživjeli sam dolazak i prvi susret s CERN-om, kako prostorom, tako i atmosferom?
Posjet je djelovao nestvarno i ostavio je trajan, cjeloživotni dojam. Ako sam ikada i pomislila da trebam odustati, danas mi je drago što nisam.
TRENUCI UNUTAR CERN-a
Kako ste se osjećali kada ste prvi put ušli u prostor u kojem se svakodnevno pomiču granice ljudskog znanja?
Ponosna sam što sam bila dio priče koja nije dostupna svima. Tamo su nas dočekali kao kolege. Zahvalna sam svima koji su me tada podržali – od obitelji do kolega koji su me mijenjali na nastavi.
Postoji li neki ljudski trenutak koji vam je pomogao da CERN doživite kao zajednicu, a ne samo kao znanstvenu tvrđavu?
Putovala sam s četrdesetak kolega fizičara iz cijele Hrvatske. Poznavala sam samo dvoje, no iskustvo nas je povezalo pa smo nastavili druženje i nakon povratka. Iako smo s vremenom zaboravili i neka imena, posjet CERN-u ostao je naša zajednička referentna točka.
KADA TEORIJA POSTAJE ŽIVA
Koji je bio vaš osobni „aha“ trenutak – onaj u kojem ste shvatili da formule koje predajete učenicima doista žive u detektorima i akceleratorima?
Cijelo vrijeme vjerujem u znanost i ono što predajem. Neke se zakonitosti mijenjaju i nadopunjuju, ali se ne odbacuju u potpunosti. To pokušavam prenijeti i učenicima – da budu kritični, ali i otvoreni prema novim idejama.
Koja vas je komponenta CERN-a najviše impresionirala?
Izdvojila bih akceleratore ATLAS i ALICE te Antimatter Factory. Najveći projekt kraja 20. stoljeća jest izgradnja Velikog hadronskog sudarača (LHC-a) i supravodljivih magneta smještenih u tunelu nekadašnjeg LEP-a.
HIGGSOV BOZON: MITOVI I LJEPOTA FIZIKE
Koji je aspekt otkrića Higgsova bozona najčešće pogrešno shvaćen?
Mnogi ljudi ni ne znaju za ključna dostignuća znanosti koja traže odgovore na pitanja: Otkuda smo došli? Od čega se sastojimo? Kamo idemo?
Što vam je najteže objasniti učenicima kada govorite o Higgsovu polju?
Kada sam radila prezentaciju za svoje učenike, iznenadilo me koliko malo o tome znaju, ali i koliko ih je tema zainteresirala. Naravno, sve sam prilagodila njihovu uzrastu.
FILOZOFIJA I POETIKA ČESTICA
Kako biste opisali paradoks boravka u CERN-u – stajati pred nečim golemim, a baviti se nečim nezamislivo sitnim?
Pristup traženju odgovora nije se promijenio tisućama godina: razbij nešto da vidiš od čega se sastoji. Nekad smo razbijali kamenje, danas razbijamo atome i njihove sastavne dijelove.
Vjerujete li da se najveće istine kriju u toj igri čestica?
Mislim da je kroz CERN svijet postao jednostavniji: sastoji se od materije, energije i prostora koji se proteže kamo god pogledamo.
UTJECAJ NA KARIJERU I UČIONICU
Kada se danas prisjetite posjeta, koja vam je emocija prva pred očima?
Sretna sam i ponosna što svoje dojmove mogu dijeliti s učenicima i okolinom. Sto metara ispod zemlje nalazi se uređaj veličine trokatnice – prizor kao iz znanstvene fantastike.
Kako je iskustvo promijenilo vaš rad u učionici?
Posjet CERN-u bio je izuzetna profesionalna prilika. Stečena znanja integrirala sam u nastavu povezujući teoriju s realnim istraživanjima. Učenici su pozitivno reagirali, osobito na fotografije i videozapise sa samog CERN-a. Smatram da su ovakvi programi ključni za razvoj nastavnika i rado bih ih preporučila kolegama.
