izvještava: Emanuel Peponi Pintar, 7. a
U petak, 17. travnja, uz budno vodstvo učiteljice kemije Snježane Mandarić, učiteljice fizike Sanje Hmure Meić i učiteljice prirode i biologije Ankice Vidak, uzbuđeni polaznici dodatnih nastava kemije, astronomije i biologije još su jednom krenuli na znanstveno hodočašće put zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Put prema „znanstvenom brdu“
Autobus je krenuo taman kad je jutro odlučno ušlo u dan, a uzbuđeni putnici ovu su vožnju čekali već danima. Put prema Zagrebu brzo se pretvorio u mješavinu smijeha i pitanja – na koje će sve načine danas znanost izaći iz udžbenika i pokazati svoje nedokučive tajne.
„SciHill“
Dolaskom na zagrebačko „znanstveno brdo“ – područje gdje se nalaze Prirodoslovno-matematički fakultet, Institut za fiziku i Institut Ruđer Bošković – sve je dočekala atmosfera koja je više podsjećala na festival nego na skup ozbiljnih znanstvenika u bijelim kutama. I upravo je to bila ideja.
#SciHill naziv objedinjuje prepoznatljive programe: Dan i noć na PMF-u (koji se samostalno organizira već gotovo desetljeće), otvorene dane Instituta za fiziku i Instituta Ruđer Bošković te studentsku Frizbijadu. Time je stvorena jedinstvena platforma koja na jednom mjestu okuplja znanost, obrazovanje i širu javnost.
Ono što ovu manifestaciju čini posebnom jest to što ovdje znanost nije zatvorena iza vrata laboratorija – ona izlazi među ljude, postaje razgovor, igra i iskustvo koje se pamti.
Sinergija koja se osjeti
Ovogodišnja tema bila je sinergija. Na papiru zvuči apstraktno, ali na terenu je postala opipljiva i konkretna.
Sinergija se očitovala na svakom koraku – u suradnji između institucija, u načinu na koji različite znanstvene discipline nadopunjuju jedna drugu, ali i u komunikaciji između znanstvenika i posjetitelja. Moglo se vidjeti kako fizika, kemija i biologija zajedno stvaraju širu sliku svijeta, ali i kako znanstvenici nastoje povezati svoja istraživanja sa stvarnim problemima društva.
Naglasak nije bio samo na teoriji, nego na primjeni – na tome kako ideje iz laboratorija mogu postati inovacije koje mijenjaju svakodnevni život.
Znanost koju možeš vidjeti, čuti i dotaknuti
Program je bio raznolik, dinamičan i, što je najvažnije, interaktivan. Nitko nije bio samo promatrač – svojim je dolaskom postao aktivan sudionik.
U jednom laboratoriju moglo se vidjeti kako se atomi hlade laserima, u drugom se otkrivalo kako su nastali legendarni zvukovi iz filmova i shvatiti da iza „svemirskih“ efekata stoje vrlo jednostavna, zemaljska rješenja.
Na drugim lokacijama istraživao se mikroskopski svijet – alge, stanice i procesi koje inače ne možemo vidjeti, ali koji su ključni za život. Posebno zanimljiv bio je dio s Morseovim kodom, gdje se moglo slati poruke poput pravih šifranata. Neki su bili uspješniji od drugih, ali svi su se zabavili.
Sve je bilo osmišljeno tako da potakne znatiželju. Nije se radilo samo o davanju odgovora, nego o postavljanju novih pitanja koja se rađaju i dugo nakon ovog dana prepunog dojmova.
Znanstvenici bez distance
Jedna od najvećih vrijednosti ovog događanja je prilika za razgovor s ljudima koji se znanošću bave svaki dan – bez formalnosti i straha od „glupih pitanja“.
Mladi istraživači pričali su o svojim projektima s iskrenim entuzijazmom. Govorili su o kvantnim sustavima, novim tehnologijama i izazovima s kojima se susreću. No jednako otvoreno govorili su i o stvarnosti – nesigurnosti karijere, potrebi za podrškom i važnosti da društvo prepozna vrijednost znanosti.
Ti razgovori možda su i najvažniji dio dana. Pokazali su da znanstvenici nisu nedostižni genijalci, nego ljudi koji vole ono što rade i žele to podijeliti s drugima.
Tišina puna dojmova
Dan se bližio kraju, a autobus je krenuo prema povratku. U njemu su neki prelistavali dojmove kao fotografije, neki raspravljali o najzanimljivijem pokusu, a neki tiho gledali kroz prozor. Možda su svi na svoj način razmišljali o istom pitanju – gdje je moje mjesto u svemu tome?
Kada znanost postane iskustvo
Dan i noć na PMF-u ponovno je pokazao da znanost nije samo skup formula i definicija iz udžbenika. Ona je proces, potraga, ali i suradnja – upravo ona sinergija na koju se stavio naglasak.
Ovaj događaj nije nikoga pretvorio u znanstvenike preko noći, ali je otvorio vrata prema tom svijetu. Pokazao je da znanost može biti uzbudljiva, razumljiva i važna za naš svakodnevni život.
Ako je cilj bio probuditi znatiželju, misija je u potpunosti uspjela. A ako je barem netko iz autobusa počeo ozbiljno razmišljati o znanosti kao budućem pozivu, onda je ovaj dan bio početak nečeg puno većeg.
