izvještavaju: Tia Bacalo, Ana Jularić, Petra Pogarčić i Mate Dečur, 4. e
U srijedu, 7. listopada 2026., učenici 4. a, 4. d i 4. e razreda naše škole zamijenili su školske klupe zanimljivom terenskom nastavom u Zagrebu. U pratnji svojih učiteljica posjetili su dva neobična muzeja – Muzej zaboravljenih priča i Muzej iluzija. Ondje su otkrili svijet starih predaja, tajanstvenih bića i neobičnih optičkih varki te se uvjerili da nije uvijek sve onako kako se na prvi pogled čini.
U svijetu vještica, vila i zaboravljenih predaja
U Muzeju zaboravljenih priča dočekala ih je kustosica koja ih je povela na putovanje u svijet hrvatskih narodnih predaja. Saznali su kako su ljudi nekoć objašnjavali neobične pojave i kakve su priče prenosili s koljena na koljeno.
Posebno su ih zainteresirale priče o vješticama, vilama i drugim tajanstvenim bićima. Doznali su za predaju o vještici koja se noću pretvara u pticu i napada ljude, ali i za priče o vilama koje su nekada, prema narodnim vjerovanjima, živjele u šumama.
Jedna od učenica zapamtila je i priču o neobičnoj ptici koja je toliko mala da može stati u šaku. Prema predaji koju su čuli, njezin izgled i ponašanje mogli su nagovijestiti različite događaje.
Učenicima je bilo zanimljivo otkrivati koliko su mašte, straha, vjerovanja i nepoznatoga ljudi nekoć utkali u svoje priče. A neke su bile toliko neobične da će ih zasigurno još dugo pamtiti!
Kad ogledala varaju, a mostovi se okreću
Nakon svijeta starih predaja četvrtaši su zakoračili u Muzej iluzija, gdje su ih dočekale sasvim drukčije neobične pojave.
Ondje su otkrili da se našim očima ne može uvijek vjerovati. Posebno su ih oduševila ogledala koja stvaraju dojam beskonačnoga prostora, soba u kojoj se čini da je sve oko nas izokrenuto te most na kojemu imamo osjećaj da se okrećemo, iako stojimo na mjestu.
Jedna je učenica posebno izdvojila prostoriju s ogledalima u kojoj se vlastiti odraz ponavlja toliko puta da se čini kao da nas ima beskonačno mnogo. Druga je zapamtila neobičnu kutiju u kojoj se slika mijenja ovisno o tome kako je okrenemo.
Posebno zanimljiva bila je i soba s mnoštvom ogledala, u kojoj je bilo teško odrediti gdje prostor završava, a gdje počinje njegov odraz. Učenici su otkrili i kako uz pomoć ogledala možemo stvoriti dojam da nas ima mnogo više nego što nas je zapravo u prostoriji.
Neki su se zabavili promatrajući optičke varke, a drugi su zaključili da pojedine iluzije mogu izazvati i vrtoglavicu. Ipak, upravo su ti neobični doživljaji posjet učinili još zanimljivijim.
Dan za pamćenje
Tijekom posjeta učenici su imali priliku slušati zanimljiva objašnjenja, istraživati izloške i postavljati pitanja. U oba muzeja dočekalo ih je mnogo toga što nisu mogli vidjeti u školskim udžbenicima.
Nakon nekoliko sati provedenih u Zagrebu vratili su se u Dugo Selo puni dojmova i novih spoznaja.
A kako su sami zaključili, oba su muzeja bila posebna na svoj način – jedan ih je poveo u svijet mašte i starih vjerovanja, a drugi im pokazao koliko nas vlastita osjetila mogu prevariti.
I tko zna, možda će nakon ovoga izleta poneki četvrtaš malo drukčije gledati na ogledala, neobične priče i sve ono što nam se na prvi pogled čini nemogućim.
