izvještava: Marta Mrnjec, 7. b

fotografije: Hrvatska vatrogasna zajednica

U petak, 26. rujna 2025., moj DVD Ostrna i ja krenuli smo na Državno natjecanje vatrogasaca u Makarsku. Polazak je bio već u 5 sati ujutro, pa smo svi bili pomalo umorni, ali uzbuđeni. Put je trajao gotovo šest sati – stali smo jednom na benzinskoj i jednom u McDonald’su – a u Makarsku smo stigli oko 12:30.

Naše sobe u hotelu još nisu bile spremne, pa smo se malo odmorili i čekali do 13:20. Kada smo se smjestili, sve je izgledalo uredno i udobno: svaki apartman imao je dvije sobe, hodnik i kupaonicu. Nakon raspakiravanja imali smo motivacijski razgovor s trenerom – poticao nas je da sutra budemo najbolja verzija sebe na natjecanju.

Večerali smo oko 19 sati – bio je to pravi švedski stol, pun izbora. Do 22:30 smo smjeli biti vani, a u 23 sata su nam uzeli mobitele kako bismo se naspavali za veliki dan. Dok su neki pjevali i plesali, ja sam se s nekoliko cura kupala u bazenu i srela stare prijatelje iz drugih DVD-ova koji su također bili smješteni u našem hotelu.

Ujutro smo se probudili u 8 sati, otišli na doručak i još jednom porazgovarali s trenerom. Nakon toga smo se spremili i krenuli prema stadionu. Iznenadilo me što nije bilo puno gledatelja. Ženska ekipa natjecala se u 13 sati, a muška, u kojoj sam i ja, u 14 sati.

Bila sam nervozna jer treneri od nas, cura u muškoj ekipi, očekuju puno. Naše cure završile su na 12. mjestu, a mi, muška ekipa, bili smo odlični – jedino nam je mala pogreška u štafeti oduzela pobjedu. Na kraju smo završili drugi, a do prvog mjesta dijelilo nas je samo 0,70 sekundi!

Isprva smo svi plakali od tuge što nismo prvi, ali ubrzo smo shvatili – ipak idemo na Olimpijadu! Slijedilo je veliko slavlje: pjesma, kupanje, smijeh i suze radosnice.

Bilo je i zabavno i naporno, i tužno i prekrasno, ali jedno je sigurno – Češka, stižemo!