Zašto su učenici 1. d razreda jednoga dana u školu došli s kravatama oko vrata? Što zajedničko imaju kravata, žirafa i tigar? I kakvu bi kravatu poklonili svojoj učiteljici? Odgovore na ova neobična pitanja potražili smo među našim prvašićima koji su sa svojom učiteljicom Aleksandrom Vajzović-Carić obilježili Dan kravate.
Naši mali sugovornici, Helena Klenkar, Katja Juranović, Karlo Majdanžić, Filip Slišković, Niko Žeger i Ivan Obad, odmah su nam objasnili zašto su toga dana bili tako svečano odjeveni.
– Pa bio je Dan kravate! – spremno su odgovorili.
Niko je ponosno istaknuo da su kravatu izmislili Hrvati, a Katja se prisjetila i priče o nekom važnom kralju koji ju je nosio. Kad su ga drugi vidjeli, i sami su poželjeli izgledati tako moderno i lijepo!
Žirafa, tigar i jedna vrlo važna djevojčica
Svatko je u školu donio svoju kravatu, a pokazalo se da iza gotovo svake stoji zanimljiva priča.
Heleni je kravatu odabrao i zavezao tata. S njom oko vrata osjećala se jako važno!
Katjina je kravata također stigla iz tatina ormara, ali s jednim malim problemom.
– Osjećala sam se kao žirafa! – nasmijala nas je Katja.
Naime, njezin je tata jako visok pa je i kravata bila jako dugačka. Otkrila nam je i da tata baš ne voli nositi kravate, a njegova je bila sasvim obična, crna.
Karlo je, pak, sam odabrao svoju kravatu. I to ne bilo kakvu, nego tigrastu! Niko je također nosio crnu kravatu, ali se s njom osjećao pomalo smiješno.
– Kravate baš nisu za školu! – objasnio je.
Ipak, kada smo ih pitali čija je kravata bila najljepša, svi su se složili u jednome: svakome je njegova bila najbolja! Nitko se ne bi mijenjao s prijateljima.
Kravata za svadbu, feštu ili predsjednika?
Zanimalo nas je i znaju li naši prvašići kada se kravate zapravo nose.
Helena je objasnila da su namijenjene svečanim prilikama, Katja je odmah dodala svadbe, a Ivan fešte.
Niko je imao još jedan prijedlog:
– Kravatu nosiš ako si predsjednik!
A što bi im rekla njihova kravata kada bi mogla govoriti?
Katjina bi joj poručila da je obilježavanje Dana kravate baš dobra ideja, dok bi Helenina podsjetila da kravatu treba nositi u svečanim prilikama.
Kad kravate postanu mala umjetnička djela
Osim što su ih nosili, prvašići su na satu izrađivali i ukrašavali vlastite papirnate kravate. Tu je mašta dobila priliku pokazati što sve može!
Katja je svoju ukrasila loptama i napisala riječ TATA jer njezin tata jako voli sport. Helena je odabrala cvijeće, ptičice, sunce, oblake i plave pruge. Izrada vlastite kravate bila joj je posebno zanimljiva.
Dečki su svoje kravate ukrasili šarenim bojama, a Filip nas je nasmijao kada smo ga pitali kako je izgledala njegova.
– Nemam pojma! – iskreno je priznao.
Karlo je, osim u izradi kravate, uživao i u spoznaji da je upravo kravata dio hrvatske baštine. Posebno je naglasio koliko je ponosan što su je svijetu predstavili Hrvati.
Kravata za superučiteljicu
Za kraj smo našim sugovornicima postavili još jedno pitanje: Kakvu biste kravatu napravili svojoj učiteljici Aleksandri?
Ovaj put nije bilo velikih razlika u odgovorima. Svi su imali sličnu zamisao.
Njihova bi kravata bila ukrašena crvenim i šarenim srcima, na njoj bi nacrtali superučiteljicu, a najvažniji bi bio natpis kojim bi joj poručili koliko je vole.
I tako smo od naših prvašića doznali da kravata može biti svečana, smiješna, predugačka, tigrasta ili šarena. Ali ona najljepša, koju bi izradili svojoj učiteljici, bila bi posebna zbog nečega što se ne može kupiti ni u jednom dućanu – ljubavi koju su u nju zamislili utkati!
