razgovarala: Klara Vicić, 8. d

Vremenska prognoza dio je naše svakodnevice, ali rijetko razmišljamo o znanju, odgovornosti i komunikaciji koji stoje iza nekoliko minuta pred kamerom. Zoran Vakula, dugogodišnji meteorolog i jedan od najprepoznatljivijih popularizatora znanosti u Hrvatskoj, u razgovoru govori o svome profesionalnom putu, nastanku vremenske prognoze, odnosu javnosti prema vremenu, ali i o važnosti približavanja znanstvenih tema mladima. Intervju donosi pogled iza prognoze – bez pogađanja, ali s razumijevanjem.

Jeste li oduvijek znali da ćete se baviti meteorologijom ili se interes razvio kasnije?

Ne, nisam oduvijek znao. Kao dijete imao sam razne interese, ali vrijeme me stalno zanimalo – promatrao sam oblake, bilježio promjene i pitao se zašto se nešto događa. Privlačile su me prirodne pojave i prirodne znanosti općenito. Kasnije sam shvatio da meteorologija povezuje fiziku, matematiku i svakodnevni život, što mi je bilo posebno zanimljivo. Taj se interes postupno pretvorio u ozbiljno zanimanje, a zatim i u životni poziv.

Iza karata i brojki

Vremenska prognoza mnogima se čini kao puko „pogađanje“. Možete li nam jednostavnim riječima objasniti kako ona zapravo nastaje?

Vremenska prognoza temelji se na velikom broju mjerenja iz cijelog svijeta – s meteoroloških postaja, satelita, radara i sondi koje mjere stanje atmosfere. Ti se podaci zatim obrađuju u složenim računalnim modelima koji simuliraju buduće stanje atmosfere. Ipak, prognoza nije samo rezultat rada računala. Meteorolog mora razumjeti modele, usporediti njihove rezultate i procijeniti koji je scenarij najvjerojatniji. Upravo u toj procjeni leži stručnost i iskustvo.

Kako izgleda posao meteorologa na televiziji iza kamera, o čemu gledatelji često ne razmišljaju?

Posao meteorologa na televiziji ne svodi se samo na nekoliko minuta pred kamerom. Iza toga stoje sati analize podataka, praćenja različitih modela, izrade grafika i pripreme same prognoze. Osim znanstvenog znanja, važno je i kako se prognoza prenosi gledateljima – jasno, smireno i razumljivo. Potrebno je pronaći ravnotežu između točnosti, jednostavnosti i odgovornosti prema publici.

Kad pogreška postane lekcija

Vremenska prognoza nosi veliku odgovornost, a pogreške su javne i lako uočljive. Kako se nosite s kritikama kada prognoza ne ispadne onako kako je najavljeno?

Pogreške su sastavni dio svakog posla, pa tako i meteorologije. Važno je biti svjestan da prognoza uvijek nosi određenu razinu nesigurnosti. Kada se pogreška dogodi, treba je priznati, objasniti razloge i pokušati iz nje nešto naučiti. Kritike prihvaćam ako su argumentirane, jer one mogu pomoći u daljnjem radu. Najvažnije je zadržati profesionalnost i odgovornost prema javnosti.

Često ističete važnost komunikacije znanosti prema javnosti. Koliko je to važno i kako se to može postići?

To je iznimno važno jer znanstvene informacije nemaju pravu vrijednost ako ne dopru do ljudi. Ako javnost ne razumije poruku, teško će je prihvatiti ili primijeniti u svakodnevnom životu. Zato je važno koristiti jednostavan jezik, primjere iz svakodnevice i jasno objašnjavati pojave. Ljude ne treba podcjenjivati – većina želi razumjeti, samo im treba netko tko će im znanje približiti.

Vrijeme u stihovima i brojkama

Osim znanstvenog rada, poznati ste i po književnom stvaralaštvu te skupljanju stihova o vremenu. Kako poezija i književnost pomažu u popularizaciji meteorologije?

Vrijeme nije samo skup brojki, karata i grafova, nego i dio našeg svakodnevnog života, osjećaja i iskustava. Poezija i književnost pomažu ljudima da se s temom povežu emocionalno. Stihovi često olakšavaju pamćenje i razumijevanje poruke, a znanost tako postaje bliža i pristupačnija. Smatram da znanstvene teme ne moraju biti suhoparne i da im književni pristup može dati dodatnu vrijednost.

Ljudi često imaju snažan, emotivan odnos prema vremenu – ljute se, razočaraju ili unaprijed očekuju najgore. Kako objašnjavate takav odnos prema vremenskim prognozama?

Vrijeme izravno utječe na naše planove, raspoloženje i svakodnevni život, pa je razumljivo da ljudi reagiraju emotivno. Kada prognoza ne ispuni očekivanja, javlja se razočaranje ili ljutnja. Problem nastaje kada se prognozu doživljava kao obećanje, a ne kao procjenu. Zato je važno objasniti da prognoza govori o vjerojatnostima, a ne o apsolutnoj sigurnosti.

Škola, klima i stvarni svijet

Mislite li da se meteorologiji i klimatskim temama u školama posvećuje dovoljno pažnje i što bi se, po vašem mišljenju, trebalo poboljšati?

Mislim da se te teme sve više spominju, ali prostora za poboljšanje uvijek ima. Važno je djeci približiti meteorologiju kroz praktične primjere, promatranje i iskustvo, a ne samo kroz teoriju. Kada učenici razumiju kako vrijeme utječe na njihovu svakodnevicu, lakše razvijaju interes i odgovornost prema okolišu.

Klimatske promjene sve se češće spominju u medijima. Kako vi gledate na njih i osjećamo li ih već danas?

Klimatske promjene nisu nešto što će se tek dogoditi u budućnosti – one se već događaju. Vidimo ih u češćim ekstremnim vremenskim pojavama, promjenama godišnjih doba i porastu prosječnih temperatura. Važno je shvatiti da se ne radi o pojedinačnim vremenskim događajima, nego o dugoročnim promjenama cijelog klimatskog sustava. Upravo zato o toj temi treba govoriti smireno, ali ozbiljno i odgovorno.

Znatiželja kao početak

Što biste poručili mladima koji se zanimaju za znanost, prirodu i meteorologiju?

Poručio bih im da budu znatiželjni i da se ne boje postavljati pitanja. Znanost nije skup gotovih odgovora, nego proces stalnog istraživanja i učenja. Važno je promatrati svijet oko sebe, pokušavati razumjeti pojave i ne odustajati kada nešto ne uspije iz prve. Upravo se kroz pogreške i sumnje najviše uči, a znatiželja je najbolji pokretač znanstvenog razmišljanja.