izvještava: Emanuel Peponi Pintar, 6. a
Šestaši su s neuobičajenim nestrpljenjem čekali ponedjeljak. Oštar ranojutarnji zrak tog specijalnog ponedjeljka 6. lipnja donio je krunu svih izleta ove školske godine, izlet na otok Krk.
Odmorni i spremni učitelji Darija Sever, Katarina Popić, Jurica Zajec, Ankica Juranović, Anastazija Šafran Tepeš, Dragana Radovan Marković i Krešo Urek te asistenti i učenici, kao usklađeni orkestar okupili su se kod dva autobusa koji su sinkronizirano krenuli sa svojih polazišta točno u predviđeno vrijeme.
Duboko o utrobi otoka Krka
Već u ranim prijepodnevnim satima pred Špiljom Biserujkom započela je cjelodnevna otočka avantura. Ova se špilja nalazi na sjeveroistočnom dijelu otoka Krka, duga je skromnih 110 metara, a utroba joj skriva čarobnu simfoniju prirodnih skulptura: stalaktita, stalagmita i sigastih zavjesa. Sve je izloške priroda stoljećima strpljivo kreirala, a promatračeva mašta nalazi neiscrpnu pregršt oblika i simbolike.
Lokalna predaja govori kako je upravo tu negdje, duboko u stijeni, skriveno blago gusara i vrijedan biser pa otud i ime špilje. Blago je kasnije premješteno, a točnu lokaciju „zna samo Ive Gospodin“, vlasnik kuće na ulazu u selo Rudine. Do danas nitko nije našao biser ili se samo mudro nije javio.
Biseri koštanog sastava su, s druge strane, uspješno pronađeni. Stručnjaci su potvrdili da je to bio važan paleontološki nalaz koji svjedoči o tome koliko je krajolik bio drugačiji i puno više medvjeđi. Prilikom istraživanja u špilji su otkriveni fosilni ostaci špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus), velikog i danas izumrlog stanovnika Europe iz doba pleistocena.
Osim što je vizualni spektakl, malena Biserujka ima veliku znanstvenu vrijednost. Njezin sastav, mikroklima i fauna čine je značajnim objektom u speleološkom i geološkom svijetu.
Špilja Biserujka nije samo rupa u stijeni; to je škrinja prirodnih čudesa, mjesto gdje se mašta i znanost rukuju, a posjetitelji ostaju bez daha i to ne samo zbog stalne temperature od svega 13°C.
Najstariji sačuvani spomenik hrvatskog imena na domaćem jeziku
Nakon čudesnog podzemnog, nadzemno otkrivanje ljepota i povijesti otoka nastavilo se u Jurandvoru, malom naselju u blizini Baške. Mjesto je to koje čuva jedno od najvažnijih kulturnih blaga hrvatske povijesti – Bašćansku ploču kao najstariji sačuvani spomenik koji spominje hrvatsko ime u domaćem jeziku, i to u kontekstu tadašnje kraljevske darovnice – dokument povijesti, prava i jezika, isklesan u kamenu. Iako se original čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu, pod pažljivo kontroliranim uvjetima, vjerno izrađena kopija smještena je u Crkvi sv. Lucije gdje je i otkrivena krajem 19. stoljeća. Ova kronika hrvatske pismenosti iz 12. stoljeća kamen je ispisan glagoljicom na starohrvatskom jeziku. Posjetitelji ovdje mogu saznati sve o srednjovjekovnom životu na Krku, o povijesti Crkve sv. Lucije kao jedne od ključnih točaka kulturne povijesti Hrvatske, o početku benediktinskog samostana, razvoju glagoljice i o samoj ploči koja je simbol i dokaz postojanosti hrvatskog jezika. Ona je takozvana “nulta točka” naše pismenosti, simbol postojanosti jezika, naroda i pisane riječi, ne samo u povijesnom značaju već i u razumijevanju naših korijena.
U Jurandvoru se ne uči samo o prošlosti, tu se osjeća povijest pod prstima, vidi se jezik uklesan u kamen i shvaća se koliko su riječi moćne kad prežive stoljeća.
Uslijedila je slika sadašnjeg trenutka, grupa iz oba autobusa stala je pred crkvu, a profesorica je uspjela na trenutak vratiti pažnju učenika koji su već zamišljali more i sunce okinuvši zajedničku fotografiju. Brzi skok do restorana, gdje je uslijedilo prvo “osvježenje” u obliku obroka, a zatim skok u more.
S okusom mora i soli
Valovi su obilno častili obalu svojom slanom vlagom, a vjetar je neumorno sudjelovao u burnom dočeku, pretvarajući zadnje trenutke izleta u pravu morsku avanturu. Učenici su, neumorni i razigrani, svojim tijelima dočekivali svaki novopridošli val, kao da se natječu s morem tko će koga više iznenaditi.
Umorni, ali sa širokim osmijesima na licima i slanim tragovima na koži, krenuli su prema autobusima, noseći sa sobom dojmove koji će još dugo odjekivati u mislima.
Kako sada vratiti misli na školske obaveze kad su još uvijek pune valova, kamenih priča, zakopanog blaga i tragova špiljskog medvjeda? Pomiješani povijest, geologija i more stvorili su čarobni koktel koji je opio sve prisutne tog ponedjeljka.
Povratak je tekao neumoljivo brzo, sat otkucava prema sutrašnjem radnom danu, škola već viri iza ugla i priprema prodorno pozivajuće zvono.
