U sklopu nastave Geografije i projektnog zadatka učitelja geografije i povijesti Siniše Kljajića, učenici šestih razreda tijekom dva tjedna pratili su količinu otpada u svojim kućanstvima. Cilj istraživanja bio je utvrditi mogu li promjenom svakodnevnih navika smanjiti količinu otpada i tako uštedjeti novac.
Svaki sudionik projekta vodio je Dnevnik odvajanja otpada, bilježeći vrstu i masu predanog otpada. Nakon prvog tjedna učenici su si zadali izazov – potvrditi ili osporiti pretpostavku da svako kućanstvo može smanjiti količinu otpada.
Projekt je uključio i obitelji učenika, čime su svi sudionici dodatno učvrstili znanje o pravilnom odvajanju otpada. Kroz analizu podataka i promjene u svakodnevnim navikama, učenici su došli do brojnih zaključaka.
„Možemo smanjiti otpad tako da ne bacamo papir ako ga nismo u potpunosti iskoristili s obje strane i da kupujemo proizvode s manje ambalaže“, Matija Mažar (6. c).
„Zaključujem da svako kućanstvo, promjenom svojih svakodnevnih navika, može smanjiti količinu otpada. To mogu tvrditi jer sam proveo ovaj pokus i pokazao se uspješnim“, Matej Periša (6. e).
„Svako kućanstvo, ako se uistinu potrudi, može smanjiti količinu otpada, što je dokazano ovim projektom. Možemo neke stvari ponovno iskoristiti za nešto drugo, odjeću donirati… Smatram da mi ljudi stvaramo puno smeća, ali se možemo popraviti“, Marta Mrnjec (6. b).
„Promjenom svakodnevnih ponašanja i navika, poput smanjenja korištenja plastike, recikliranja, kompostiranja i svjesne kupovine, možemo značajno smanjiti količinu otpada u našem kućanstvu“, Ljupko Cvitić (6. e).
„Zaključujem da ne trebamo toliko kupovati jednokratne proizvode“, Luka Kamenjašević (6. b).
„Slažem se jer kada pazimo na količinu kupljene hrane i biramo proizvode s dužim rokom trajanja, smanjujemo količinu otpada. Također, važno je pravilno odvajati plastiku i papir“, Leona Dramac (6. c).
„Promjenom svakodnevnih ponašanja i navika možemo smanjiti količinu otpada. Na primjer, birajte proizvode s manje ambalaže, nosite vlastite vrećice i popravljajte stvari umjesto da ih bacate“, Lara Jaković (6. b).
„Mislim da možemo smanjiti količinu otpada ako se potrudimo“, Kiara Tkalčević (6. e).
„Nakon ovog projekta nisam značajno smanjio količinu otpada u drugom tjednu jer mi nije bilo važno hoću li uspjeti ili ne“, Jure Fejzić (6. c).
„Potvrđuje se pretpostavka da se ukupna količina otpada može smanjiti promjenom kupovnih navika – biranjem većih pakiranja i proizvoda u povratnoj ambalaži“, Jelena Šantić (6. e).
„Mislim da je pretpostavka točna jer sam smanjio količinu otpada promjenom svakodnevnih navika“, Jan Đorđević (6. c).
„Vođenjem ovog dnevnika shvatio sam koliko otpada bacamo dnevno. Također, naučio sam da nismo sami na svijetu, da ima ljudi koji nemaju novca za odjeću i da neka živa bića umiru zbog nas. Moramo paziti na prirodu i ne bacati smeće u okoliš. Bez prirode ne bi bilo ni čovjeka“, Filip Piljić (6. b).
„Ako kupujemo manje količine proizvoda, već možemo smanjiti otpad. Ako kupimo previše, a ne potrošimo, višak se baca i samo stvaramo veću količinu otpada“, Erika Havoić (6. c).
„Na kraju drugog tjedna nismo uspjeli smanjiti količinu otpada, ali smo odlučili uvesti određene mjere. Pokušat ćemo što manje koristiti jednokratne proizvode, reciklirati plastične boce i smanjiti količinu otpada na tjednoj razini“, Domagoj Filipović (6. b).
Zaključno, projekt je pokazao da promjenom ponašanja kućanstva mogu utjecati na količinu otpada te pridonijeti očuvanju okoliša.
