2011-04-05 23:48:28

MLADEN KUŠEC U NAŠOJ ŠKOLI

U utorak, 29. 03. 2011., u našu školu došao je poznati pisac Mladen Kušec. 

Učenici nižih razreda prisustvovali su prepričavanju životnih pustolovina pisca. Čitao je jedne od svojih prvih pjesama i zagonetka, time je izmamio osmijeh na dječja lica. Bio je veoma zabavan. Rekao je da djeca mogu biti sve što požele, pa su oponašala razne pojave, bića i stvari. Proizvodili su razne onomatopejske zvukove, bila su: kiše, vjetrovi, komarci, automobili, pa čak i Indijanci. Pričao je o svojim emisijama poput „Bijele vrane“. Također je pričao o svojim knjigama i otkrio nam je da je knjigu „Pitalice skitalice“ napisao u čast svoje unuke Mie. Kad je završio razgovor s učenicima u dvorani, uzeo je kratku pauzu, a zatim je imao intervju s novinarskom grupom „Radoznali reporteri“. Postavljali smo mu razna pitanja, a ovo su neka od njih:

 

 

1. Odakle Vam inspiracija za Vaša djela?

- Ugledam nekog dječaka ili djevojčicu i dobijem inspiraciju, odmah ih mogu zamisliti u nekom svom djelu… Svi drugi likovi su strane osobe, ja ih samo ukomponiram u svoja djela. Vidim svakakva mala bića.

 

2.Jeste li oduvijek željeli biti književnik?

- Nikada nisam želio biti književnik. Mislio sam da nisam pametan kao na primjer učitelji. Htio sam biti nogometaš, a na kraju sam završio kao književnik.

 

3.Kako Vi pišete knjige?

- Vidim tebe, i sjetim se sebe kada sam bio mali dječak i to napišem… Bila je jedna djevojčica Ivančica i bila mi je jako draga, pa sam napisao priču o njoj.

 

4.Tko Vam je bio uzor?

- Uzora nisam imao, ali sam sanjao da ću biti Matoš. Uvijek je dobivao po glavi, ali se borio. Imao je svoje JA. Sanjao sam da ću biti poput njega.

 

5.Kako je biti pisac?

- Rasteš, stariš, svašta po malo... Lijepo je biti pisac, jer zabavljaš druge. Neki ne vide, ali ja vidim.

 

6.Što je posebno kod stvaranja knjiga?

- Posebno je to da izmisliš jedan drugi svijet. Upoznaješ druge djevojčice i dječake, izmišljaš što želiš. Posebno je to što pišeš i pustiš mašti na volju.

 

7.Koja Vam je Vaša knjiga najdraža?

- Kaj te briga! Teško je odgovoriti koja mi je najdraža. Ali najprihvaćenija je „Plavi kaputić“. Ja sam njih stvorio. Dao sam im oči, glas. Sve su mi drage.

 

8.Postoji li knjiga koju ste počeli pisati, a niste dovršili?

- Imam dvije knjige koje možda nikad neću dovršiti. Jedna je o jednom dječaku, to mi je pričao jedan čovjek. Nikako da je završim. A druga će se najvjerojatnije zvati „Mladen Kušec, hoćeš ti biti moja ribica?“. To me pitala jedna djevojčica na snimanju emisije „Bijela vrana“.

 

9.Što Vas je proslavilo?

- Najviše me proslavila emisija „Bijela vrana“. Jednom sam vidio curu i dečka, sjedili su jedan pokraj drugoga. Oboje su imali slušalice i mobitel i nisu uopće pričali. Kad su došli doma, oboje su otišli na chat i dopisivali su se. To je problem kod današnje djece. Ne znaju razgovarati. Jednom prilikom bio sam s djecom u učionici. Pričao sam im, a oni su svi imali mobitele i nisu me slušali. Rekao sam im da se okrenu prema ploči. Pitao sam jednog dečka: „Kakve ova cura ima oči ?“. Nije znao,a sedam godina je išao s njom u razred. Zatim sam ga pitao : „ Kakvo ta cura ima računalo?“. Sve mi je znao objasniti. Danas djeca gledaju samo izvana, ne iznutra. Neki ne znaju ni rečenicu složiti. A ja sam se sjećao i kakav je kaputić jedna djevojčica nosila – plavi, zato se moja knjiga i zove „Plavi kaputić“.

 

10. Da niste književnik, što biste bili?

- Da nisam književnik, vjerojatno ne bih bio ništa.

 

11. Za koju ste  knjigu dobili nagradu?

- Koju knjigu? Napisao sam puno knjiga, ali jedino sam za jednu knjigu dobio nagradu. Dobio sam je od jednog čovjeka kojeg sam jako poštivao. To je Mato Lovrak. U većini mojih knjiga glavni likovi su djevojčice. Tome sam se jako začudio. Meni je njih lakše opisati. Ali ipak, djevojčice bez dječaka ne idu, a ni dječaci bez djevojčica.

 

12.Koja Vam je Vaša najdraža emisija?

- „Bijela Vrana“. Ta mi se emisija svidjela. Volim djecu, ali znam ih i kresnuti. Ne rukom, nego riječima. Bilo bi veoma zabavno da i mama i tata pročitaju knjigu koju djeca čitaju. Zato jer djeca lažu. Ne da druge prevare, nego da sebe zaštite. Mama i tata su za tebe uvijek sigurna luka, a znaju te samo ispitivati.

 

13. Čitala sam Vašu knjigu „Donatela“ koja govori o teškom školovanju. Znači li to da se rado sjećate svojih đačkih dana?

- Sjećam ih se. Imali smo jedan par šlapa za školu. Gledao sam neke stare slike. Imao sam čarapu iz koje mi je virio prst. Nama to tada uopće nije bilo važno, a danas je posve drugačije, danas je samo važno tko nosi koju marku, čiji tata vozi bolji auto i sl. Moja učiteljica iz hrvatskog me uvijek maltretirala. Kada sam izdao prvu knjigu, poklonio sam joj knjigu. Shvatio sam da mi je uvijek davala manje ocjene zato što je znala da mogu više.

 

 

Novinarska grupa: „ Radoznali reporteri“                 

 

 

Što djeca kažu…

 

Mateo Topolko: „Bilo mi je dobro. Najviše mi se svidjelo kada je postavljao pitalice. Nisam pročitao niti jednu njigovu knjigu, ali bih htio. Htio bih da se tako nešto ponovi.“

 

Karmen Kranjec: „Pisac mi je bio dobar, zanimljiv. Zamišljala sam ga mlađeg. Najbolja mi je pitalica bila ona o meduzi. Htjela sam ga pitati otkuda mu inspiracija za pjesme, ali nisam stigla. Htjela bih da opet dođe.“

 

Matija Mlinar: „Bilo mi je super! Sve mi se svidjelo. Nisam pročitao niti jednu njegovu knjigu.“

 

Ana Vrdoljak: „Pisac mi je bio dobar i šaljiv. Najviše mi se svidjelo kad je pitao pitalice. Htjela bih da opet dođe.“

 

Sara Lončar: „Bilo mi je jako zanimljivo. Svidjelo mi se kada je pričao o tome kako je prvi put napisao svoju knjigu. Drugačije sam ga zamišljala.“

 

Niko Velić: „Pisac je bio dobar i šaljiv. Svidjelo mi se kada je pozvao curicu i malo ju povukao za ep. Htio bih da opet dođe. Mislim da mu priče dolaze iz mašte. Htio bih pročitati njegovu knjigu.“

 

Danijel Ravlić: „Bilo je super. Svidjele su mi se zagonetke. Znao sam odgovor na sva pitanja. Nisam ga tako zamišljao. Mislio sam da je mlađi.“

 

Iva Budim: „Pisac je dobar, zanimljiv i šaljiv. Najviše mi se svidjelo pogađanje na pitanja. Htjela bih da opet dođe. Svidio mi se način na koji nas zabavlja.“

 

Stjepan Jagodin: „Svidjele su mi se zagonetke. Volio bih da se tako nešto ponovi u našoj školi.“

 

Leon Valek: „Pisac je zanimljiv i šaljiv. Htio bih da opet dođe. Najbolja pitalica bila je ona o crvu. Svidjelo mi se oponašanje zvukova.“

 

Dora Akmačić: „Super je bilo kada je postavljao zagonetke. Pročitala sam njegovu knjigu „Plavi kaputić“. Svidjela mi se. Voljela bih da se nešto tako ponovi. Zamišljala sam ga starijeg, ali ne i sijede kose.“

 

Antonio Pleša: „Pisac je bio stariji nego što sam zamišljao. Bilo mi je dosadno. Ne bih htio da opet dođe. Svidjelo mi se oponašanje zvukova. Znao sam odgovore na pitalice.“

 

Marinela Murat: „Najviše mi se svidjelo kada je govorio o ljubavi u prvom razredu. Nisam pročitala niti jednu njegovu knjigu, ali bih voljela. Htjela bih da se nešto tako ponovi.“

Ana Mesić: „Bilo je lijepo. Najviše su mi se svidjele zagonetke. Znala sam odgovore na pitanja. Nisam pročitala niti jednu njegovu knjigu. Svidjelo mi se kako smo oponašali vjetar. Mladena Kušeca zamišljala sam starijeg.“

 

Ivan Tadić: „Bilo mi lijepo. Najviše su mi se svidjele zagonetke. Nisam pročitao niti jednu njegovu knjigu, ali bih htio. Htio bih da se nešto tako ponovi.“

 

Josipa Čović: “Bilo je zanimljivo. Najviše su mi se svidjele zagonetke. Znala sam odgovore na sve. Pročitala sam njegovu knjigu „Plavi kaputić“. Neki su dijelovi knjige bili zanimljivi, a neki dosadni. Najviše mi se svidjelo kad smo oponašali vjetar. Pisca sam zamišljala nižeg i starijeg. Htjela bih da se ovaj događaj ponovi.“

 

Martina Grgošević: „Bilo mi je dobro. Najviše mi se svidjelo kada je postavljao zagonetke. Pročitala sam jednu njegovu knjigu, a htjela bih još. Željela bih da se taj događaj ponovi.“

 

David Martić: „Sve mi se svidjelo, ali najviše zagonetke. Na neke zagonetke znao sam odgovor, javljao sam se, ali me nije prozvao. Svidjelo mi se kad smo oponašali vjetar. Htio bih da se ovaj događaj ponovi.“

 

Bartol Lasan: „Bilo je dobro. Svidjele su mi se zagonetke. Htio bih pročitati neku njegovu knjigu. Svidjelo mi se kada smo oponašali potok. Zamišljao sam ga baš takvog kakav i je. Htio bih da češće dolazi.“

 

Gabrijel Brlić: „Svidio mi se Mladen Kušec. Nisam mu postavio nikakvo pitanje, ali volio bih da jesam. Htio sam odgovoriti na njegova pitanja, ali me nije prozvao. Nikad nisam pročitao njegovu knjigu. Zamišljao sam ga mlađeg.“

 

Kristina Mikić: “Bilo mi je dobro. Svidjele su mi se zagonetke. Znala sam odgovore na neke. Najviše mi se svidjelo kada smo oponašali potok. Htjela bih pročitati neku njegovu knjigu. Zamišljala sam ga mlađeg.“

 

Gabriela Tečić: „Svidio mi se Mladen Kušec i zvukovi koje smo oponašali. Nisam mu postavila nikakvo pitanje, ali sam željela. Pročitala sam njegovu knjigu „Donatela“. Mislim da je „Donatela“ neki stvarni lik iz njegova života. Zamišljala sam ga mlađeg i debljeg. Željela bih da nam pisci češće dolaze.“

 

Marko Ivanda: Najviše su mi se svidjele pitalice. Nisam pročitao nijednu njegovu knjigu. Najviše me se dojmilo kada se pisac igrao sa djecom.  Htio sam ga pitati što mu daje inspiraciju za pisanje. Jako mi se svidjelo oponašanje zvuka vlakova.“

 

Jacqlin-Maria Žlabravec: „Svidio mi se pisac. Znala sam skoro sve odgovore na pitanja. Željela sam da me prozove, ali nije. Zamišljala sam ga starijeg i sa brkovima.“

 

Petra Mia Matahlija: „I meni su se najviše svidjele pitalice. Posebno mi se svidjelo to što je pisac  bio duhovit. Htjela bih da opet dođe. Također mi se jako svidjelo oponašanje kiše.“                                

 

Luka Zadravec: „Najviše su mi se dopale pitalice. Pročitao sam njegovo djelo „Plavi kaputić“. Htio sam ga pitati hoće li napisati još knjiga. Također mi se svidjelo kad smo oponašali zvukove automobila.“

 

Ena Marinić: “Jako mi se svidjelo zagonetka o crvu. Pisca sam zamišljala takvog kakav i je.“

 

Matea Perić: „Najviše su mi se svidjele zagonetke. Još nisam pročitala nijednu njegovu knjigu. Pisac me se dojmio jer voli djecu. Mislim da su mu prijatelji i ljudi općenito bili inspiracija za knjige. Htjela bih da opet dođe. Žao mi je bilo što nisam dobila njegov potpis.“

 

Krešimir Drmić: „Sviđa mi se pisac. Pročitao sam knjigu „Plavi kaputić“. Nije mi se svidjela zato što je to bila lektira. Zamišljao sam ga starijeg. Htio sam njegov potpis, ali ga nisam dobio zbog gužve.“ 

 

Više fotografija pogledajte u fotogaleriji!


Osnovna škola Dugo Selo