Ujutro oko 9 sati uputili smo se prema našem odredištu. Stigli smo do željezničke pruge i punom parom počeli čistiti i skupljati smeće koje onečišćuje našu lijepu prirodu. Začudili smo se kada smo vidjeli što sve ljudi bacaju u prirodu. Bilo je svega, od najmanje igle pa sve do ogromnih trosjeda. Ništa nam nije bilo teško i sve smo radili s lakoćom i veseljem.

S nama je bila ravnateljica Mara Mamuza, učitelj tehničke kulture Tomislav Leko, učitelj geografije Siniša Kljajić, defektologinja Natalija Hrnkaš, knjižničari Lada Grdan i Ivan Klasnić te naš školski domar Ivan Ivančan. Pratili su nas čak i novinari s TV „Jabuka“. Vrećice za smeće bile su pune i bilo ih je u velikom broju. Polako smo se bližili našem krajnjem odredištu, a kad smo sve skupili i očistili okoliš, zaslužili smo i slasnu nagradu. Nakon napornog, ali zabavnog posla sjeli smo u svježe očišćenu prirodu i počastili se ukusnim sendvičima i slatkim kolačićima. Dok smo uživali u prirodi i slasticama, komentirali smo kako nije lijepo i zdravo za prirodu to što je ljudi zagađuju.

Poručili bismo svima da smeće ne bacaju u prirodu, nego na mjesta predviđena za bacanje smeća. Kada smo sve prokomentirali i dobili energije, došao je kamion u kojeg smo stavljali sve smeće koje je bilo bačeno pokraj željezničke pruge, koja se proteže 5 kilometara, od Dugog Sela pa sve do željezničke stanice u Ostrni. Kamion je bio pun smeća. Uputili smo se prema školi i bili smo oslobođeni zadnjeg sata, što nam je bilo jako drago.

I na kraju, zapamtite jednu stvar: ne budite lijeni! Kada popijete sok, ne bacajte plastičnu bocu u prirodu, jer plastici treba stotine godina da bi se razgradila u prirodi!

Klaudia Kolgjeraj i Leonardo Bagarić, 7.e