Svake godine idemo na izlete s razredom, no iščekivanje koje je vladalo prije maturalca bilo je na maksimumu. Par dana prije no što smo krenuli na naš izlet svi su bili uzbuđeni, veseli i nismo mogli vjerovati da se taj dan približava. Napokon, 5. lipnja, kada je došao taj dan, svi smo bili spakirani i krenuli smo oko 7.30 sati.

Iako se možda netko nadao da će moći spavati u autobusu, to nije bilo moguće uz onakvu atmosferu. Svi smo pjevali, razgovarali i družili se. Dobre volje nije nam ponestalo ni na našem prvom odredištu, a to je bio Šibenik. Malo tko od nas bio je u Šibeniku i svi smo grad razgledavali sa zadovoljstvom i zanimanjem. Svima se svidjela njegova ljepota i svi smo uživali u obilasku. Posjetili smo katedralu sv. Jakova, predivne crkve, poznate uske ulice... Čak nam ni vrućina nije mogla pokvariti raspoloženje.

Nakon obilaska mogli smo vrijeme provoditi slobodno. Svi smo se nekako rasporedili po manjim skupinama i još osobno upoznali grad bolje. Neki su jeli sladoled, neki su šetali, ali sa sigurnošću mogu reći da smo svi bili oduševljeni.

Nakon što je završio obilazak Šibenika, uputili smo se prema Nacionalnom parku Krka. Već su se iz autobusa mogle prepoznati ljepote parka i rijeke. Vidjeli smo slapove koji su se svima najviše svidjeli, upoznali smo mnoge životinjske i biljne vrste... Godila nam je šetnja prirodom.  Obilazak Krke nije dugo trajao, ali je zato predivan.

Tridesetak minuta kasnije nalazili smo se u Biogradu, u hotelu i svi smo jedva čekali vidjeti smještaj i sobe. Nakon što smo dobili ključeve, svi smo pogledali sobe i bili vrlo zadovoljni. Odmah smo počeli vaditi stvari iz kofera. Napokon, došlo je vrijeme i za večeru. Svi smo nestrpljivo stali u red za hranu i dobro se najeli, ali uzbuđenju još nije bio kraj. Naime, spremali smo se za disko. Uređivali smo se kao da idemo na neku veliku svečanost. Atmosfera u disku bila je na vrhuncu i većina nas je plesala, a neki su i štrajkali. Zabave, pjesme i plesa nikome nije nedostajalo.

Kasnije smo se svi pokupili u sobe i očekivali da ćemo spavati, no to nije bilo tako. Svi smo se družili po sobama do kasno u noć, ali probuditi se nije bilo teško zbog novih pustolovina. Nakon doručka drugog dana, prošetali smo Biogradom kako bismo došli do broda kojim smo obilazili Nacionalni park Kornati. Svi smo uživali na brodu, iako je povratak bio malo naporan. Nekima su se svidjeli otoci, a neki su uživali gledajući samo more. Vidjeli smo predivne dupine i svi smo bili oduševljeni njihovom pojavom i novim iskustvom. U povratku smo stali u Park prirode Telašica te se većina i okupala. Nikome nije smetala temperatura mora iako nije bilo topla.

U Biogradu čekalo nas je još slobodnog vremena poslije večere.  To smo proveli najbolje što smo mogli odlaskom u lunapark, čašćenjem, šetnjom uz more, a neki su upoznavali nove dečke i cure. Svi smo se na vrijeme vratili i opet se počeli spremati za disko. Ovaj put skromnije smo se obukli, no nismo se ni zabavljali kao dan prije jer je većina ostala u hotelu i većina se međusobno družila u sobama.

Spavali smo vrlo kratko i vrlo brzo došao je i taj zadnji dan našega izleta. Bili smo tužni što je već treći dan, no mi nismo gubili dobru volju. Ujutro smo se već morali pakirati, a kasnije su nas odveli na plažu gdje se većina kupala i svi su uživali plivajući, a oni koji se nisu kupali uživali su u šetnji i na svježem zraku.

Poslije ručka svi smo bili spremni za odlazak iz hotela, no naše putovanje nije ni tu završilo jer smo nakon kratke vožnje stigli u Zadar. Vidjeli smo katedralu sv. Stošije, crkvu sv. Donata, poznate samostane, Kalelargu, ali najljepše su bile morske orgulje. Svi su uživali slušajući ih dok nas je maestral hladio. I u Zadru smo imali mogućnost da slobodno provedemo neko vrijeme. Šetali smo, većina je nešto kupovala i svi smo uživali.

Ovaj put atmosfera u autobusu nije bila raspjevana, ali svi smo se zajedno družili koliko god smo mogli, a došli smo u Dugo Selo oko 21 sat. Svi su nam se obradovali, no mi smo bili tužni jer je došao kraj našega putovanja.  

Mislim da je ovo bilo neponovljivo iskustvo za nas, a onima koji nisu bili na maturalcu vjerujem da je žao, jer ne da smo se zabavljali i družili, nego smo stvorili uspomene koje ćemo teško zaboraviti. Također, vidjeli smo puno različitih stvari i naučili smo dosta o svemu tome. Upoznali smo puno ljudi, osim toga međusobno smo se bolje upoznali. Smatram da svi trebaju proživjeti ovako nešto barem jedanput u životu i zaista se nadam da će se ovako nešto ponoviti u budućnosti.

Dora Akmačić 7.b

MATURALAC

U četvrtak, 5. lipnja 2014. godine, krenuli smo na maturalac. Roditelji su pred školu došli sa svojom djecom kako bi ih otpratili, a i neki kako bi se odmorili od njih, već jednom. Krenuli smo oko pola osam, prvo smo dva puta tali na odmaralištima, a zatim krenuli do Šibenika.

U busu je bila mrtva atmosfera, naime, na zadnjem sjedištima autobusa okupila se grupica koja je cijelo vrijeme pričala pa od njih nismo uopće mogli čuti vodiča, koji nam se u busu obraćao i govorio važne stvari o putovanju i onome što vidimo kroz prozor. Meni je bilo super, jer sam sa svojim društvom sjedila u sredini busa. Pjevali nismo, jer, kad bi jedni počeli, drugi bi ih nadglasali pričom ili bi stalno zanovijetali.

U Šibeniku nam se pridružila druga gospođa koja nas je vodila, gospođa Marina. Ona nas je nasmijavala i zaista nam puno pokazivala i govorila o svemu i svačemu, a sigurna sam da je onaj tko ju je slušao uživao u zanimljivim pričama. Polako smo došetali i do šibenske katedrale sv. Jakova, a cure koje su imale prekratke suknje morale su se oviti maramama. Poslije smo imali malo slobodnog vremena.

Još na je bilo preostalo posjetiti i slapove rijeke Krke. Iako nismo bili oduševljeni tom idejom, osobito nakon cjelodnevnog putovanja i razgledavanja Šibenika, nismo imali izbora. I neki od nas zaista su se i razočarali. Malo toga bilo je zanimljivo u muzeju koji se nalazi pored Nacionalnog parka Krka. Iako smo imali priliku pogledati kako su nekad ljudi radili korito za konje, mijesili i pekli kruh, kako su obrađivali polja, kako su prali veš u starim „veš mašinama“, to nas sve skupa nije oduševilo.

Zatim smo više od pola sata hodali uzbrdo i nizbrdo i nismo ni o čemu međusobno razgovarali. Bilo nam je malo naporno, sunce je pržilo, temperatura je prešla 30 stupnjeva, ali dobro, neću se previše žaliti. Znali smo da nam slijedi odlazak u hotel pa nam je uz tu misao bilo lakše.

Napokon! Hotel Bolero – na prvi pogled okej, ali na drugi – super!. Zapravo, oduševile su nas sobe i kupaonice. Očekivali smo puno manje, tako da nas nije šokiralo to što nije bilo tople vode, da budem posve iskrena. Smjestili smo se u sobama i otišli na večeru. Atmosfera je bila više nego dobra. Stalno su nam puštali muziku kakvu smo htjeli, najviše Jelenu Rozgu, a kad je „opalila“ Dubioza kolektiv, činilo se da se cijeli Biograd zapalio od našeg pjevanja i gromoglasnog pjevanja. Veselje se nastavilo kasnije u sobama, ali naše marljive razrednice otvorile su sva vrata naših soba, ugasile svjetla i televizore te zabranile mobitele. Naravno, morali smo na spavanje. Ja sam odmah zaspala jer sam bila više nego umorna.

Sljedeći dan smo se probudili u sedam sati, prema planu, te otišli na bogati doručak. Potom smo se uputili prema brodu koji nas je vozio na Kornate. Svi smo se željeti tamo i okupati. Iako je putovanje brodom stvarno dugo trajalo, napokon smo stigli oko dva sata. Naravno, na brodu smo i ručali. Kapetan broda nas je malo zamarao neprestanim ponavljanjem rečenica na hrvatskom pa onda na engleskom, njemačkom, talijanskom, francuskom i tako neprestano i iznova. Na Telašici, gdje smo bili pristali, vidjeli smo magarce, njih pet, a zatim smo otišli na plažu i okupali se. Ja sam si skroz izranjavala noge na kamenju tako da uopće nisam mogla hodati. Šokirale su me i visoke cijene pića i hrane.

Nakon kupanja vratili smo se na brod, krenuli nazad prema Biogradu i stigli taman na večeru. Večera je bila odlična, mogli smo birati što god želimo – razno meso, salate, prilozi. Razrednica nam je dopustila i da prošećemo gradom pa smo otišli do šoping centra i kupile si odjeću, tipično za nas djevojke. Kasnije su nam se na putu u hotel pridružili i dečki. Brzo smo se presvukli i opet otišli u disko, ali te večeri nije bilo baš veselo. Vjerojatno zato što smo svi bili prilično umorni. Da napomenem, čak su i profesori plesali s nama i zbog toga ih moram pohvaliti – svaka om čast! Svi smo jedva čekali da se vratimo u sobe, da se odmorimo i naspavamo. Profesori su nas iznenadili dopuštenjem da ostanemo budni sve do ponoći. Neki su još bili puni adrenalina. Isto tako, dobili smo i upute za idući dan, kad i gdje ćemo spakirati i ostaviti stvari te kad je planirano vrijeme za polazak.

Treći dan svi smo se probudili tužni i nesretni što idemo kući. Prvo smo doručkovali, a zatim otišli na kupanje. Dobro smo se „izubijali“ na kamenju i popikavali se na ježeve, koji su očito samo nas čekali. Uslijedio je put u Zadar, a u samom Zadru bilo je prevruće. No, vidjeli smo svakojake znamenitosti, a najviše su nam se svidjele morske orgulje. To je zaista bilo fascinantno.

  Doista, na maturalcu je bilo zabavno, ponekad naporno pa se u busu vidio učinak trodnevnog razgledavanja i tulumarenja. Mnogi su zaspali na sjedištima. Sve u svemu, bitno je da smo se svi veselili, još bolje se upoznali i doznali štošta jedni o drugima.

Patricia Jozić, 7. e