Nakon  uvodne najave susreta, učenici 3. razreda priredili su malo iznenađenje za spisateljicu. Naime, uz raspjevanu podršku svih učenika trećih razreda, učenici 3. c razreda Bojan Tomšić, Anamarija Cvjak i Maja Grgošević izveli su kratki igrokaz „Metla i Metlenko idu na doček Nove godine“, koji je naša gošća i napisala. Iznenađenje je oduševilo spisateljicu te su krenule priče.

Učenici su iz ljubičaste čarobne torbe izvlačili dijelove školskog pribora, koji su bili poticaj za pričanje priča. Prva priča koju je spisateljica ispričala bila je duhovita priča o zviždaljci i pristojnom ponašanju, a učenici su oduševljeno pljeskali. Uslijedila je priča o olovkama koje su se posvađale zbog šiljila, koje se objema sviđalo. Naša nam je gošća na klaviru odsvirala Mozartovu skladbu „Turski marš“ te ispričala jednu dogodovštinu iz svog djetinjstva iz koje smo saznali što je to metronom i čemu nam on služi. Naučili smo razne vrste pljeskanja, od francuskog do austrijskog pa sve do kutije pljeska, što je učenicima stvaralo veliku zabavu. Čak su i naši učenici sudjelovali i glumili u pričama, a jedna od njih je bila i priča o ljubavi jablana i breze te o malome usamljenom vazdazelenom grmu.

Na kraju ovog veselog, raspjevanog i živog susreta svi smo zajedno zapjevali dobro poznatu pjesmu „Kad si sretan“. Osim zabave i veselja, ponešto je svatko od nas i naučio, a ono što je možda najvažnije – dobro smo se i nasmijali!

Lucija Matešić, 7. b

INTERVJU SA ŽELJKOM HORVAT-VUKELJA

Nakon susreta spisateljice Željke Horvat-Vukelja s učenicima trećih razreda, članice naše novinarske skupine „Radoznali reporteri“ i učenice 7. b razreda, Dora Akmačić, Lucija Matešić i Analena Kovač razgovarale su s našom gošćom.

DORA: Dobar dan, predstavite nam se.

ŽELJKA: Dobar dan, ja sam Željka Horvat-Vukelja, urednica Modre laste i pisac vaših lektira.

DORA: Što vas je inspiriralo da postanete spisateljica dječjih priča?

ŽELJKA: Inspirirale su me knjige i priče koje sam čitala u djetinjstvu, ali su me inspirirali I učenici, jer sam bila i profesorica francuskog jezika. Također, inspirirali su me moja djeca i nećaci kojima su se moje priče sviđale.

DORA: Jesu li te priče autobiografije?

ŽELJKA: Nisu, ima vrlo malo autobiografskih priča, no u svakoj priči ima nešto autobiografsko. Kada sam, na primjer, pisala o dječaku koji se mučio s vezanjem vezica pri tome mislim i na sebe, jer sam i ja teško naučila vezati vezice.

DORA: Čitajući vašu priču „Leteći glasovir“, shvatila sam da i vi znate svirati klavir. Možete li nam reći kada je to započelo?

ŽELJKA: Započelo je u drugom razredu osnovne škole jer sam mislila da će to biti prekrasno, da odmah sjedneš i sviraš, ali sam ubrzo shvatila da se treba potruditi za to. Ponekad mi nije bilo lako i mrzila sam klavir. Međutim, trud se isplatio jer i dan danas sviram, znam puno pjesama i to me jako veseli.

DORA: Kako to da ste postali i urednica Modre laste?

ŽELJKA: Nakon što sam radila u školi neko vrijeme, pojavio se natječaj u novinama da se traži urednik Modre laste pa sam se ja javila i dobila taj posao. Prije mene urednik je bio Zvonimir Balog i bila mi je velika čast zamijeniti ga.

DORA: Jeste li pisali priče i kao dijete?

ŽELJKA: Pisala sam priče čak i knjige, no nitko ih nije htio objaviti, ali je to meni služilo kao vježba.

DORA: Koja vam je najdraža slikovnica od svih koje ste napisali? Zašto?

ŽELJKA: Najdraža slikovnica mi je „Hrabrica“, jer govori o osobini koja je potrebna i velikima i malima, a to je hrabrost. Također mi je drag i moj jedini roman „Putovanje patuljka Zvončića“.

DORA: Što čitate inače?

ŽELJKA: Najviše čitam dječje radove ili ono što napišu ljudi koji još nisu pisci. Takav mi je posao. Ne stignem baš puno čitati, ali zato slušam radio i naučim puno novih stvari o književnosti koje još nisu niti objavljene, a tu i tamo pročitam i neku knjigu.

DORA: Imate li omiljenog pisca?

ŽELJKA: Naravno, moj omiljeni pisac je na primjer Erich Kästner. Kad sam bila djevojčica, voljela sam njegove knjige, na primjer roman „Emil i detektivi“, no on piše i knjige za odrasle. Sviđa mi se i Ivan Kušan, on je pisao krasne priče i za djecu i za odrasle. Također, jako mi se sviđa francuski pisac Flaubert jer sam o francuskim piscima više učila.

DORA: Imate li u planu napisati još koju priču i imate li ideju za koju?

ŽELJKA: Kako da ne, nisu ti to neki veliki planovi jer su moje priče kratke. Imam ih najmanje deset u glavi, samo što ih treba zapisati. Ja priče prvo pričam kako bih vidjela što je djeci zanimljivo, a tek ih onda zapisujem ako mislim da su dobre. Po mom mišljenju pričanje mi ide bolje od pisanja.

DORA: Hvala vam.

ŽELJKA: Molim.