U ponedjeljak, 28. travnja krenule smo na put. U autobusu su nas već čekale djevojke iz Bjelovara koje smo upoznale prošle godine. Bile smo uzbuđene i sretne. Do Rijeke smo se družile samo šahistice i mi, stolnotenisačice. Bilo je zabavno i tiho. U Rijeci i Viškovu poveli smo odbojkaše i odbojkašice te košarkašice s kojima smo se sprijateljile. U autobusu je atmosfera bila odlična, zabavna, raspjevana. Do Poreča smo došli za 5 sati, ali vrijeme je prošlo izrazito brzo.

Od studenog prošle godine, kada smo počele s natjecanjima, pa sve do kraja travnja, vrijeme je koje je bilo puno prepreka, prešle smo dug put, ali i uspjele smo. Priznajem, željele smo obraniti naslov od prošle godine i ponoviti uspjeh.

Kao aktualne državne prvakinje u stolnom tenisu došle smo pred hotel, gdje smo čekale desetak minuta, a potom i ušle. Na samom ulazu dočekalo nas je iznenađenje: nekoliko zaštitara otvaralo je kofere svih učenika. Začudile smo se, ali sjetila sam se i zašto. Naime, prošle godine učenice OŠ Malešnica su se napile te su bili diskvalificirane. Ove godine  hotel Delfin  nije želio imati pijane učenike. Nakon pregleda torbi otišle smo  u sobe gdje smo se s profesorom Jozom Jurkovićem dogovorile o svim detaljima vezanim za ostatak dana te  za sljedeći dan.

Nakon što smo se smjestile i otišle na večeru, obavile fotografiranje po ekipama, otišle smo na otvaranje. Bilo je odlično. Najbolji dio bilo je puštanje pjesama u mraku gdje su bile maglica i zelene zrake. Pjesma Martina Garixsa „Animals“ bila je točka na „i“ cijele večeri. Ostatak večeri provele smo u sobama, gdje smo upoznale dečke iz Požege s kojima smo se brzo sprijateljile.

Drugi dan. Spremanje. Uskoro počinje. Hoćemo li ostvariti isti uspjeh kao i prošle godine? Pitanja su mi prolazila glavom, ali morala sam se opustiti i igrati zbog zabave, a ne zbog rezultata. U stolnom tenisu natjecalo se 6 ekipa:

1.      Osnovna škola Ljubešćica iz Ljubešćice

2.      Osnovna škola Bartola Kašića iz Zagreba

3.      Osnovna škola Bariše Granića Meštra iz Baške Vode

4.      Osnovna škola Josipa Zorića iz Dugog Sela

5.      Osnovna škola Vladimira Nazora iz Vinkovaca

6.      Osnovna škola Rikard Katalinić Jeretov iz Opatije

Natjecale smo se u dvije grupe. Mi smo u grupi bile s ekipama iz OŠ Bariše Granića Meštra i OŠ Rikard Katalinić Jeretov. Natjecanje u grupi završile smo kao drugo plasirane. U drugom kolu igrale smo protiv OŠ Bartola Kašića i izgubile. U napetoj borbi za 3. mjesto protiv OŠ Bariše Granića Meštra izvukle smo tanji kraj i pobijedile! Bile smo sretne, a svoj naslov predale smo OŠ Bartola Kašića koja je pobjedom nad OŠ Ljubešćice postala aktualni državni prvak.

Nakon večere bila je organizirana plesna večer. Nažalost, mi nismo išla, ali sjajno smo se zabavile i u sobi. Pričale smo, zvale smo telefonom druge sobe i zezale se. Nakon 23 sata zaštitari su hodali po hotelu i provjeravali sobe. Kod nas su bile cure iz OŠ Ljubešćice i one su se sakrile, ali zaštitar nas je zbog buke uhvatio. Večer je bila odlična.

Treći i zadnji dan bio je sjajan. Doručak je brzo prošao i imale smo slobodnog vremena najmanje pet sati. Iskoristile smo to najbolje. Ja sam otišla na bazen s Antonelom a Ana i Petra uputile su se u šetnju.

Spremanje soba i zadnja provjera bilo je zadnje što smo napravile prije odlaska. Sjele smo u autobus i krenule. Nebo je prije odlaska bilo sunčano, ali kada smo odlazile, nebo kao da je plakalo za nama. Naši prijatelji iz autobusa dijelili su s nama isto mišljenje. Bili smo tužni zato što odlazimo, ali sretni zbog lijepog iskustva. Nakon sati i sati vožnje vratile smo se u Dugo Selo s brončanom medaljom. Ili, kako bismo mi rekle, kao triprvakinje! Ha-ha!

kapetan Maja Mesić, 8. d