Plan putovanja obuhvatio je razgledavanje grada i posjetu središnjim lokacijama sjećanja na stradavanje u ranim devedesetima. Prva točka po dolasku bila je bolnica, zgrada koja je u ratno vrijeme bila jedina veza s ostatkom države, spas ranjenima i na posljetku i sama žrtva razaranja, danas je pretvorena u muzej i svjedok je tog mukotrpnog vremena. U prostoru muzeja učenici su razgledali postav i prisustvovali projekciji filma o događajima koji su prethodili padu grada i protjerivanju stanovništva sa strane okupatorske vojske. Poseban dojam na učenike je ostavila rupu u objektu koja prolazi kroz pet etaža, trag bombe čija težina i razorna moć simbolizira količinu mržnje izbačene na Vukovar. Potom su učenici krenuli u obilazak Spomen doma Ovčara i Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata gdje su paljenjem svijeća iskazali počast poginulim i stradalnicima rata.

Ipak, Vukovar uz svoju tužnu prošlost, ujedno je i grad koji se obnavlja, grad koji može postati lijepo mjesto za život. Podjele među ljudima koje se još uvijek osjećaju moguće je nadrasti edukacijom i opraštanjem, a jedan od primjera stvaranja okvira suživota i učenja tolerancije je i ovaj program posjete. U šetnji vukovarskim ulicama učenici su obišli i rodnu kuću nobelovca Lavoslava Ružičke, dobitnika nagrade za kemiju 1939., a niz obalu Dunava uputili su se prema obnovljenom dvorcu Eltz. U okružju baroknog zdanja, učenici su imali priliku za predah i objedovanje, a prije povratka kućama zaustavili su se i na Trpinjskoj cesti.