Globalni problem siromaštva i nejednakosti, kroz iskustvo sudjelovanja u humanitarnoj misiji, živopisnim pripovijedanjem i prikazivanjem snimljenih fotografija, na tribini organiziranoj u našoj školi, približila nam je naša sugrađanka gospođa Anđelka Knezović Svetec. Volontiranje u humanitarnoj misiji u Africi za gospođu Anđelku bilo je u prvom redu iskustvo srca, iskaz solidarnosti i karitativna duha. Priliku da svojim profesionalnim radom i odvojenim vremenom učini pomak nabolje, pronašla je u okviru misije Ujewa, koju na jugu Tanzanije vodi katolički svećenik don Ante Batarelo. Ondje je vodila tečaj za trudnice i pomagala u drugim povezanim poslovima kao što su savjetodavac i edukator. Problemi stanovništva koje živi u krajnjem siromaštvu nepregledni su. Počevši od surovosti geografskih i klimatoloških obilježja prostora, sraza kulturološkog zaostajanja za Zapadom (iako se Zapad suočava s učincima kulturološkog napretka), konstantnog manjka sredstava potrebnih za život, do gorućih problema poput velikog broja oboljelih od AIDS-a, neadekvatnog obrazovanja i platforme razvoja koja objedinjuje moderne tekovine i obilježja afričke kulture. Tišina koja je ispunila našu blagovaonicu reakcija je na priču o životu, na priču koja nas doslovno ostavlja bez riječi. To je bio trenutak osvještavanja činjenica da je život ovdje zapravo lagan, unatoč problemima naše svakodnevice.

U drugom dijelu predavanja, ujedno i glavnoj temi, okupljenima su iz prve ruke prenijeti dojmovi i činjenice o školovanju afričke djece. S obzirom na to da smo u pripremi uvođenja e-dnevnika, materijalni uvjeti i pedagoški standardi tanzanijskih škola, pa i određene odgojne metode, vrijednosti koje katkada ne cijenimo dovoljno stavljaju nas u gotovo nedostižnu prednost. Jedna slika iz života tanzanijskog učenika govori nam o dječaku koji iz svoje kuće od blata, bez prozora i vrata, vode i struje, prevaljuje 15 km do škole pa odjeven u cjelogodišnju uniformu sluša nastavu u učionici od 70 učenika, a na užinu ide – svaki treći dan. Taj učenik poslije nastave, nakon što odzvoni improvizirano zvono, kopajući u polju zarađuje za braću i sestre, jer su roditelji preminuli od AIDS-a. No ipak, neka ta priča ne bude priča za izazivanje osjećaja sažaljenje. To je primjer odgovornosti i ustrajnosti, poruka djeteta koje sa zahvalnošću koristi svoje mogućnosti ma kako male one bile, pouka o snazi volje kojom dijete svoj život želi učiniti boljim, divljenje čovjeku koji uz sve tegobe nalazi razlog za osmijeh.

Primjer odgovornosti i društvene osviještenosti pokazala nam je i naša gošća. U kompleksnim situacijama kakva je afrička svakodnevica, sudjelovanje u humanitarnim organizacijama i misijama neslućeni je izazov za sve volontere, ali i odvažni korak da bi se pomoglo tamo gdje je uvijek potrebno.