Povezati prošlost i sadašnjost može se na puno načina, a učenici su u goste pozvali bake i djedove kako bi kroz pripovijedanje prenijeli svoja iskustva i sjećanja na nekadašnji način školovanja i odrastanja. Tako se u razredu odigrao susret generacija kojem je prethodilo nekoliko dana priprema, no veliki interes i odaziv gostiju, organizaciju takvog susreta potvrdio je dobrim odabirom.

„Pojedini gost pripovjedač već je pri samom pozivu imao ideju o čemu će govoriti i što će iz svog djetinjstva pokazati učenicima“ – tim je riječima učiteljica Ada Trbović opisala susretljivost baka i djedova i njihovo nestrpljivo čekanje nastupa pred razredom. Susret se odvijao 16. prosinca, a osim desetero pripovjedača, u organizaciji je sudjelovalo još nekoliko baka i djedova. Već od prvih minuta, učenici su kroz živu riječ i uz pokazivanje odabranih predmeta: petrolejke uz koju su se pisale zadaće, ploče s kredom za pisanje i gramofona na navijanje, upijali živopisne slike i zgode iz djetinjstva svojih baka i djedova. U njima su mogli prepoznati pouku o životu koja ne blijedi vremenom, a to znači važnost učenja i poštovanja roditelja kao i razvijanje dobrih odnosa prema prijateljima i svojoj sredini. Iako zamišljen kao izlaganje o prošlosti, susret je, nasuprot suhoparnosti koju možda pretpostavljamo,  prerastao u veselo druženje u kojem su uživali i pripovjedači i slušači.

Tako smo od gospođe Marije Harcet saznali kakvo je Dugo Selo bilo prije uvođenja struje i javnog vodovoda, kako se pisala zadaća pod petrolejkom i kako je bilo važno pomagati roditeljima u stjecanju pozitivnih životnih navika koje prethode uspjehu. Gospođa Danica Zadravec pripovijedala je o pohađanju škole i učeničkom priboru za pisanje, ploči za pisanje koju su učenici odmah prepoznali kao preteču današnjeg pločastog računala, tableta koji nadomještava imenike i udžbenike.

Što znači kada vas pošalju po mjeru za kobasice, saznali smo od gospođe Marice Knezić koja je, kroz zgodu povezanu s običajima kolinja, progovorila o dječjoj naivnosti i pouci koju treba naučiti na vlastitom iskustvu. O slobodnim aktivnostima u svojoj školi, govorila je gospođa Ljuba Novak i od nje su učenici saznali kako je logorovala s izviđačima i upoznala brojna mjesta i prirodne raznolikosti naših krajeva. Gospođa Vesna Opuhač ispričala nam je svoje iskustvo nehotičnog udarca o zagrijanu starinsku peglu i pouku o važnosti pozornosti prema mogućim ozljedama u igrama i sportu.

O slavljenju Božića i veselju, koje je za nju značilo obiteljsko okupljanje u domu, o običajima unošenja božićnog drvca i slame pod stol govorila je gospođa Milka Lach i time potaknula učenike da uvide važnost zajedništva pred blještavilom drugih poklona. Kako se zabavljalo u vrijeme njezinog djetinjstva, na čemu se puštala glazba, opisala je gospođa Nevenka Bunčić i pokazala starinski gramofon iz obiteljske ostavštine. Torte i kolači, slatki zalogaji kojima se djeca i odrasli uvijek vesele - a kojih nije manjkalo ni u učionici, bili su tema o kojoj su govorile gospođe Dubravka Mašić i Gordana Kelečić.

A nakon baka i kolača, na red su došli  - djedovi! Tako je gospodin Željko Funtek govorio o lovstvu, iskustvima s divljim životinjama i svojim je pripovijedanjem otklonio predrasude o lovcima kao istrebljivačima, naglasivši da je primarna uloga lovca zapravo briga o životinjama. Kakav je bio život u Engleskoj ranih 70-tih, ondašnjoj popularnoj glazbi i nogometu, iz svoje je perspektive nekadašnjeg studenta na radu i ljetnim boravcima u Londonu i ljetovalištima južne Engleske,  s nama podijelio gospodin Zlatko Lasan.

Ove zanimljive priče i opuštajuće ozračje susreta, uz učenike koji su pripovjedače obasipali mnoštvom pitanja i usporedbi sa zgodama iz vlastita života, ostavili su jak dojam na koordinatorice razrednih projekata školsku psihologinju Ivanu Delač, njezinu pripravnicu Marinu Šuman, i ravnateljicu Maru Mamuza. Učiteljica Ada Trbović u ime svojih učenika zahvaljuje svim bakama i djedovima na odazivu i realizaciji svog razrednog projekta.