Bilo nas je 17, petnaest učenika osmih razreda te dvoje drugašića iz razreda učiteljice Vajzović-Carić. Oni su nam bili najmlađa pratnja. Putovali smo velikim autobusom. Kada smo stigli na Institut, prvo smo razgledavali različite pokuse koji su se nalazili u šatorima uokolo. Prvo smo kroz teleskop gledali u Sunce. Teleskop je imao posebnu zaštitu od štetnih Sunčevih zraka. Igrali smo onda križić-kružić protiv robota te ga pobijedili. Takvom igrom „učimo“ robotsku inteligenciju da bude bolja od nas. To postižemo tako što svaki potez kojim robot gubi u sljedećoj rundi izbrišemo, da se taj gubitak ne bi ponovio. Došli smo zatim do šatora u kojem su pravili sladoled i šećernu vunu uz pomoć različitih pokusa. Zatim su nam pokazali razne pokuse u kojima se dešavaju burne reakcije i eksplozije. Djeci je najzanimljiviji dio bio pisati nevidljivom tintom. Jedna djevojka pokazala nam je pokus koji se zove semafor. Semafor se zove zato što kada staklenu tikvicu, koja sadržava crvenu tekućinu, promućkamo, tekućina prelazi u žutu, a zatim u zelenu.

Poslije smo dobili vodiča koji nas je proveo kroz Institut. Prvo su nas poveli u laboratorij gdje istražuju supervodljivost metala na vrlo niskim temperaturama. Pokazali su nam pokus u kojem metal ohlade u tekućem dušiku, stave ga na magnet, a on nad njim lebdi. Zatim smo promatrali dijamant kroz mikroskop. Sljedeći laboratorij bavio se laserima. Objasnili su nam što i kako rade laseri. U tom laboratoriju laserima mogu mijenjati valnu duljinu. Otvorili su nam jednu kutiju gdje se laser stvara, a unutrašnjost je u različitim bojama. Zadnji laboratorij bio je vezan za hladnoću. Mijenjali su agregatna stanja stvarima uranjanjem u tekući dušik. Tako smo bananom mogli zakucati čavao. Mogli smo gurnuti ruku u tekući dušik i osjetiti koliko je hladan.

Naša avantura tu je završila. Zaputili smo se nazad u školu. Svima nam je bilo jako lijepo i voljeli bismo da se takvo nešto ponovi. Najmlađi učenik Matija Vujičić opisao je i vlastite doživljaje.

Posjet Institutu Ruđer Bošković

U petak smo bili s učiteljicom i osmašima u posjetu Institutu Ruđer Bošković. Bio je Dan otvorenih vrata. Osjećao sam se jako uzbuđeno i bio sam znatiželjan. Posjetili smo razne laboratorije i promatrali eksperimente. Najzanimljiviji mi je bio pokus s magnetima koji su lebdjeli. Osim toga, svidjelo mi se kada smo promatrali dijamant pod mikroskopom. Naučio sam puno toga, na primjer kako se radi šećerna vuna i kako se može promijeniti boja vode uz pomoć miksera na magnet. Bilo mi je jako zanimljivo i htio bih vidjeti još puno takvih pokusa u budućnosti. Možda i ja jednoga dana postanem znanstvenik.

Matija Vujičić, 2. d