(Neka nam se radni tjedan po ponedjeljku poznaje.)
Ponedjeljak, 20. svibnja najavio je dobar početak tjedna pred nama. Prošla se srijeda nije iskazala. Naime, izlet u Nacionalni park Plitvička jezera koji je za tada bio planiran, odgođen je zbog zloslutnih predviđanja strašnih kišnih oluja. Ni prognoza za ponedjeljak nije bila obećavajuća, predviđalo se umjereno do pretežno svakakvo, no prostora za odgađanje nije bilo -  izlet se morao održati.

Pod punom ratnom spremom za borbu protiv kiše i gladi, u obliku kišobrana, kabanica i rezervne odjeće, oboružani sendvičima i najnezdravijim grickalicama, jer izleti su zato tu, spremni smo. Oni kojima to neće najbolje sjesti, nagutali su se tableta koje možda spriječe uzbunjene želuce da izbace svoj sadržaj kod lijevog ili desnog zavoja. Učiteljice su naspavane i izoštrenih čula. Odlučno vode uzbuđene petaše prema autobusima na kat. Zahtjevne pripreme provele su nekoliko dana ranije. Zna se tko gdje stoji, hoda i sjedi jer reda mora biti.

Vožnja prolazi uz manje poteškoće, tek pokoja vrećica želučanog sadržaja i kratko olakšanje na prvom izlasku iz autobusa na odmorištu. Službeno smo u dijelu domovine bogatom krševitim predjelima koji su izrezbareni i izdubljeni slatkovodnim spletom rijeka, rječica, potočića, ukratko svih privremeno prizemljenih voda. Nakon kraćeg zadržavanja nastavljamo prema zadanom cilju.

Nacionalni park Plitvička jezera naš je najstariji (proglašen 1949. godine) i najveći (površine 29 630,8 hektara) nacionalni park, a stekao je i međunarodni značaj zbog svoje iznimne biološke raznolikosti kao i specifičnosti kretanja podzemnih i nadzemnih voda. Modrozelena jezera su nadaleko prepoznatljiva i prekrasna u svim promjenama koje donose doba dana, vremenske okolnosti i godišnja doba. Ovdje su još uvijek prisutne, zbog očuvanog staništa, mnoge biološke vrste koje su ugrožene na drugim staništima, kako u našoj domovini tako i u svijetu. UNESCO je to prepoznao i stavio Park na Popis svjetske baštine 1979. godine. Površinu Parka u postotku od gotovo 80% prekrivaju šuma i travnjaci bogati raznolikom florom i faunom, a među njima ističe se rezervat šumske vegetacije, bukovo-jelova prašuma, Čorkova uvala. Speleolozima su posebno važne i zanimljive tri špilje, Golubnjača, Šupljara i Crna pećina. Unutar Parka označene su četiri planinarske staze koje nude šumsku, ljekovitu tišinu planinarima koji rado sa sobom povedu i svoje četveronožne ljubimce. Psima je dozvoljen boravak u parku, ali moraju biti na povodcu. Nama hodačima, brzinskim izletnicima, za obilazak parka ponuđeno je čak osam označenih kružnih ruta koje pružaju poglede na više od 16, što većih što manjih, jezera i vodopade koji se trude nadglasati i nadvisiti jedan drugoga. Pobjedu uvjerljivo odnosi Veliki slap sa svojih 78 metara čime je odnio titulu najvišeg vodopada Hrvatske.

Autobusi nas ostavljaju na samom ulazu u park, a do jezera od kojeg kreće naš obilazak, odvozi nas vlakić koji smo morali čekati punih pola sata. Vožnja je potrajala petnaestak minuta. Neki su bili sretni što mogu odmoriti noge od čekanja i pojesti još pokoji paket grickalica. Stigavši do Gornjih jezera, svi su jedva dočekali odlazak na WC prije mukotrpnog hoda pred nama.

Naša pješačka ruta započela je obilaskom Gornjih jezera. U duhu najavljene prognoze, umjereno do pretežno svakakve, nakratko nas je osvježila kiša, tek toliko da obrambena oprema ne ostane neiskorištena i suha. Hodanje stazama prekida vožnja elektrobrodom s jedne obale jezera Kozjak na drugu, uz malo gužvanja i cike, s aromom parizera i čajne koja se širi iz prignječenih sendviča jer valja iskoristiti kratku vožnju za olakšati ruksake. Začas stižemo i naša se glasna gomilica okuplja oko učiteljica koje nam svečano dodjeljuju nagradu od pola sata vremena za kupnju suvenira i sladoleda. Nastavak staze vodi Velikom slapu, no nije moguć prilaz zbog radova. Srećom, slap je vidljiv s vidikovca koji se nalazi na putu uzbrdo. Došavši na vrh vidikovca odlazimo prema autobusima.

Izlet zaključujemo zajedničkim ručkom u Rastokama, komentarima kako smo najavljenu oluju preusmjerili snagom pozitivnog stava, mislima kako ostatak tjedna tek predstoji, motivirajućim idejama kako do ljetnih praznika stići  što brže i uspješnije, a onda i nadom da ćemo te ljetne mjesece pred nama iskoristiti za još neke avanture.