2022-11-18 17:04:00

ZA VUKOVAR I ŠKABRNJU

Na današnji dan, 18. studenog 1991. pao je Vukovar. Očevi, sinovi i braća su nestali, prekinuta su djetinjstva, srušeni dječji domovi i škole. Vladali su mržnja i strah.

Obilježavamo taj dan kako ne bismo zaboravili. Učenici su sa svojim učiteljicama duž glavne ceste zapalili lampaše. Svjetlo za Vukovar. Svjetlo za sve nas.

Pjesme naših učenica o ljubavi prema domovini koju su ovi dani probudili u nama, kao i riječi naših novinarki, pročitajte u nastavku.

 

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje

                Dana 17. studenoga učenici naše škole s učiteljima su palili lampaše duž glavne dugoselske ulice, Ulice Josipa Zorića te tako odali počast žrtvama Domovinskog rata. Toga dana nije zvonilo školsko zvono, u miru i tišini smo provodili nastavu. Većina učenika na likovnoj kulturi crtala je vukovarski vodotoranj te je škola bila ukrašena divnim crtežima. Na satu razrednika ili satovima povijesti učitelji su djeci pričali o događajima u ratu, a na satovima hrvatskog jezika čitali smo razne pripovijetke i pjesme o  teškim vremenima i patnji ljudi u Domovinskom ratu. Odali smo počast gradu Vukovaru, Škabrnji i svima koji su se borili za našu domovinu.

Vita Dragičević i Anja Piljić, 7.d

 

 

 

PJESME O DOMOVINI

Zavičaj moj

U mojoj domovini raznih
zavičaja ima,
a isto tako i planina.

Mora u primorju ne fali,
u brežuljcima grožđem se sladi.

Ipak meni najdraži je dom,
nizinski zavičaj moj.

Mia Latinović, 3. b

 

 

Sjaj domovine

Kamo god ja dođem,

kamo god ja pođem,

čuje se riječ Hrvatska.

Oduvijek je tu naša djedovina.

U zagorju štrukle kod bake se peku,

u Slavoniji sve mirise na kulenovu seku.

Istri nema kraja ljepoti,

U Dalmaciji sam neka slavlja.

U Lici snijeg nad glavom ujesen ti pada.

Hrvatska mi je najdraža

jer u njoj su sva moja blaga.

 

 

          Dea Pinjuh, 3. b

(neke od fotografija preuzete su sa stranica Dugoselske kronike)
Osnovna škola Dugo Selo