Školsko smo dvorište napustili ranom zorom, oko 5.30 sati. Nakon sedam sati putovanja, stigli smo na prvo odredište - Muzej Sinjske alke. U Muzeju smo naučili podosta o sinjskoj prošlosti te nastanku Sinjske alke, vidjeli mnogo oružja i odora, digitalnu rekonstrukciju igre i prikaz povorke u prirodnoj veličini. Potom smo se zaputili prema Studentskom domu „Dr. Franjo Tuđman“. Smjestili smo se, večerali te se pošli u šetnju Splitskom rivom. Mnogi su kupovali suvenire poput magneta i narukvica, a naše nogometaše privukao je dres hajdukovca Marka Livaje.

Drugi dan bio je predviđen za kupanje, kupanje i kupanje. Brodom smo iz Trogira krenuli prema Šolti. Zaustavili smo se u Plavoj laguni gdje smo se prvi put okupali te nastavili put. Zaustavili smo se u malome ribarskom mjestu na otoku Maslinici, gdje smo se kupali po drugi put, a potom se ponovno ukrcali na brod. Valovi su nas zapljuskivali, bura je mahnito puhala, ali bez obzira na to, sretno smo stigli na otok koji je dobio ime činjenici da nitko nije znao kome pripada – „Čije je ovo?“ - Čiovo. U mjesnom restoranu, osim skuše, već drugi dan jeli smo piletinu. Slijedilo je duže slobodno vrijeme koje smo proveli - kupajući se! Oko 18 sati brodom smo se ponovno zaputili prema Trogiru. Mjesni vodič poveo nas je u šetnju ovim, poviješću bogatim, gradom. Razgledavali smo zidine i građevine te slušali zanimljive priče, a jedna od njih je priča o sv. Lovri. Sv. Lovre bio je veliki kršćanin zbog čega je bio osuđen na „pečenje“ - pekli su ga na roštilju kako bi se, uslijed mučenja, odrekao kršćanstva, no on se samo našalio i rekao im: „Hej! Okrenite me! S ove strane sam pečen!“ Zato je sv. Lovre danas zaštitnik kuhara i šaljivaca. U večernjim satima zaputili smo se prema hostelu i opet  večerali piletinu. Održali smo i nogometni turnir. Dječaci su svoj nastup plaćali kotizacijom od 5 kuna  po osobi. Djevojke su strastveno navijale, a utakmice su bile i više nego neizvjesne. U uzbudljivom finalu ekipa „NK Varteks“, u sastavu: Leon Špoljarić i Matko Sekur, 8. d, te Ivano Krznarić, 8. b, pobijedila je ekipu „NK Časni“ rezultatom 3 : 0 te osvojila nagradu od 105 kuna od kotizacije! Nakon turnira, svi smo izašli na druženje u najboljoj odjevnoj kombinaciji: čarape i šlape!

Trećeg dana u planu je bio razgled Splita. Usprkos kiši, obišli smo Dioklecijanovu palaču i Zlatna vrata. Čak smo i zaželjeli želju kod Grgura Ninskog! Potom smo se zaputili u hostel ručati, pogađate, piletinu! Bez predaha i s velikim veseljem, otišli smo na kupanje u Omiš. Ta treća večer ostat će svima u sjećanju: izgubljena torba, odlazak u KBC Split, ali i igranje kartaške igre UNO s našim vodičem Domagojem, takozvanim Kenom!

Zadnjeg dana na redu je bio razgled Šibenika te posjeti Sokolarskom centru Dubrava kod  Šibenika i Etnolandu Dalmati. U Sokolarskom centru naučili smo mnogo zanimljivih stvari koje nam je  ispričao jako zabavni vodič - sove ušare lete brzinom do 55 km/h, tijekom leta proizvode samo 0.01 decibela zvuka, a najdraža poslastica im je piletina. Osim toga, imali smo priliku držati sove i sokolove. U Etnolandu Dalmati saznali smo mnogo o starim običajima toga kraja, posebno o odijevanju i sušenju pršuta. Tamo smo po zadnji put jeli piletinu.

Prema Dugom Selu zaputili smo se uz vodičev kviz i pjesme! Dobra atmosfera u autobusu nije prestajala ni u jednom trenutku u šest sati puta. Oko 21 sat posljednji smo put čuli vodičevo „'Alo, ekipa!“ te se uz dirljiv govor oprostili te zahvalili ne samo vodiču već profesorima i vozaču Draženu! U školsko dvorište vratili smo se oko 21.30 sati, gdje su nas dočekali roditelji.

Sumnjam da će itko od nas zaboraviti ova četiri dana, pa čak ni vodiči, vozači i profesori!

Mara Markovanović, 8. d