Noć knjige

Sudjelovali smo u radionicama na „Noći knjige“. Učili smo znakovni jezik i pismo za slijepe, a sve nas je to učila gospođa koja je gluhoslijepa. Crtali smo, izrađivali ogrlice i družili se. Bilo mi je jako lijepo i sretna sam što smo naučili nešto novo.

Maša Jakopović, 1. d

Noć knjige

U ponedjeljak išao sam na „Noć knjige“. Došlo je puno djece. Prvo smo čitali priču koja je bila zanimljiva i lijepa. Najviše mi se svidio dječak Marko i konj Dobrica. Poslije slušanja priče, bojali smo razne likove zatvorenih očiju. Bilo mi je neobično bojati jednoroga dok su mi oči bile zatvorene. Učili smo govoriti rukama i kako čitaju slijepi. Oni čitaju pomoću točkica. Želio bih opet ići na radionicu zato što mi je bilo jako lijepo i zanimljivo.

Mislav Emanuel Kukavica, 1. d

Noć knjige

Sudjelovala sam 25. travnja u Noći knjige i bilo mi je super. Došla sam ranije kako bismo snimili čitanje priče „Ponoćni jednorog“ koju je napisala Anita Kovačević.

Bila je prisutna gospođa Marijana Ibriks koja ima oštećen sluh i vid. Dok sam ja čitala tekst, ona ga je prevodila na znakovni jezik. Naučila nas je neke riječi iz priče pokazati znakovnim jezikom.

Objasnila nam je i što je Brailleovo pismo kojim se služe slijepe i slabovidne osobe. Prolistali smo zanimljivu slikovnicu koja se doživljava dodirom. To je bio poseban doživljaj, zatvoriti oči i doživjeti priču samo dodirom.

Od fimo mase izradili smo privjesak na koji smo utisnuli male kuglice koje su predstavljale izabrano slovo Brailleove abecede. Mlađa djeca dobila su bojanke koje su bile reljefne i koje su morali obojiti zatvorenih očiju. Druženje je bilo zabavno i poučno.

Katarina Križić, 4. d

Noć knjige

Zadovoljan sam što sam bio na Noći knjige u Društvu Naša djeca u Dugom Selu. Čitao sam pred svima dio priče „Ponoćni jednorog“ koju je napisala Anita Kovačević. Priča je dio zbirke priča „Ono čarobno oko nas“.

Gluha i poluslijepa gospođa prepričala nam je priču, što je bio poseban doživljaj iste priče.  Nakon toga, rješavao sam osmosmjerku koja nije bila baš lagana. Na kraju sam je uspio riješiti. Osmosmjerka, straničnik koji sam dobio na poklon i ovo druženje ostat će mi kao lijepa uspomena.

Karlo Franjić, 4. d

Noć knjige

Na Noći knjige u Društvu Naša djeca bilo je zanimljivo i poučno. Svidjelo mi se Brailleovo pismo za slijepe osobe. Nemogućnost slijepih i gluhih osoba da vide i osjete svijet na način kako ga  mi doživljavamo potakla me na razmišljanje.

Moj razredni prijatelj Karlo i jedna djevojčica čitali su priču „Ponoćni jednorog“. Uživala sam slušajući je i sudjelujući u znakovnom pričanju priče. Mogla sam zamisliti djevojčicu Taru, glavni lik ove priče. Nakon pričanja, izrađivali smo privjeske od fimo mase s utisnutim prvim slovom svog imena na Brailleovom pismu.

Prije odlaska kući, jedna odgajateljica pohvalila je moju mlađu sestru Mašu, koja je bojala crtež zatvorenih očiju, kako ga je uspješno obojila. Bila sam ponosna na svoju sestru.

Bilo je odlično i rado bih to ponovila.

Sonja Bočkaj, 4. d 

Noć knjige

Zovem se Dora i sudjelovala sam na Noći knjige koju je pripremila gospođa Suzana Kralj Šantić u Društvu „Naša djeca“. Bio je to ponedjeljak, 25. travnja, kada smo se došetali s našom učiteljicom Aleksandrom Vajzović-Carić do mjesta događanja. Kada smo ušli u prostoriju vidjeli smo da je već dobro popunjena djecom i odraslima.

Gospođa Suzana predstavila gospođu Marijanu Ibriks, koja je osoba oštećenog vida i sluha. Ona nam je prepričala priču „Ponoćni jednorog“ riječima i znakovnim jezikom. Znakovni jezik je zanimljiv i slikovit. Svi prisutni sudjelovali su u prepričavanju priče znakovnim jezikom. Druga aktivnost bila je rješavanje osmosmjerke s riječima iz iste priče. Volim likovni i oduševila me izrada privjeska u obliku srca od fimo mase na koju smo čačkalicom i malenim kuglicama označili jedno slovo iz Brailleovo abecede.

Nadam se da će biti još ovakvih zanimljivih druženja.

Dora Dominković, 4. d

Noć knjige

U ponedjeljak, 25. travnja, učenice Gabrijela Badrov, Lucija Katalenić i ja s učiteljicom Marijanom Tečić posjetile smo Društvo Naša djeca u Dugom Selu. To je humanitarna i odgojna udruga koja vodi akcije i aktivnosti za dobrobit djece. Tamo smo učili znakovni jezik koji nam je odlično predstavila gospođa Marijana Ibriks koja je gluhoslijepa osoba, a nakon toga sudjelovale smo u radionicama. Na prvoj radionici izrađivali smo lančiće na kojima smo Brailleovim pismom napisali svoje ime ili nešto drugo po želji. Na drugoj smo radionici crtali i bojali, a na trećoj rješavali osmosmjerke. Bilo nam je jako zabavno i lijepo.

Barbara Tepeš i Jana Jakopović, 5. d