2019-04-29 08:57:15

ŠKOLA U PRIRODI: Četvrtaši u Baškoj na otoku Krku

Od 7. do 11. travnja učenici četvrtih razreda pohađali su petodnevni program Škole u prirodi u Baškoj. Ondje su boravili su pratnji svojih učiteljica Romane Štagl, Danijele Medaković, Sanje Todorić, Ivane Matešić i Mirele Škarić, učiteljice Marije Sekur Harcet te dvoje instruktora plivanja i učitelja tjelesne kulture Janje Bambić i Tomislava Ravlića. Svrha ovog programa je obuka u plivanju koju su uspješno svladali. Osim plivanja sudjelovali su u različitim obrazovnim aktivnostima na otvorenom te su uz stručno vodstvo upoznali prirodne i kulturne znamenitosti toga kraja. U zabavnom dijelu natjecali su se u različitim sportskim i kreativnim igrama, a u večernjim satima uživali su plesnim večerima. U nastavku pročitajte dojmove učenika i pogledajte fotografije.

 

Škola u prirodi

Ja sam Nina, a danas je moj najdraži dan. Idemo u školu u prirodi, svi jedva čekamo doći na Krk u Bašku. Veselim se i svojoj sobi koja me tamo čeka gdje ćemo se zabaviti i uživati u pustolovinama.

Soba je predivna, a moje cimerici su Nina i Katarina. Čim smo ušle, svaka se od nas bacila na svoj krevet i tako je započeo naš odmor. U sobi je bio jedan bračni i jedan mali krevet, a odmah nedaleko njih bili su balkon i fotelja. Imali smo i ormare u koje smo posložile svoju odjeću. U mom ormaru bio je veliki sef u koji sam spremila svoje slatkiše. Navečer smo se spustili na večeru, a ponuda je bila zaista bogata, bilo je svega i svačega.

Dani su nam prolazili tako brzo, kao avion koji leti nebom. Na kraju našeg druženja bilo je organizirano natjecanje u plivanju. Iz mog razreda sudjelovali smo Leon, Gabrijela, Luka Mate i ja. Bojala sam se kao kad se kokoš boji lije. Morala sam plivati pred osamdeset ljudi koji su me gledali. Osvojila sam 3. mjesto u prsnoj tehnici. Među dječacima Leon je osvojio 4. mjesto. U štafetnom plivanju naša je ekipa osvojila 3. mjesto. Odlično, zar ne?

Nina Zulić,. 4. e

 

 

Škola u prirodi

U nedjelju, 7. travnja, krenuli smo na put u školu u prirodi. Vozili smo se  tri sata sa dvije male stanke.

Kad smo stigli na Krk, posjetili smo otočić Košljun na kojem se nalaze samostan i muzej. U muzeju mi se najviše svidjelo janje s jednim okom i janje s dvije glave. Blago njemu, ono je moglo jesti dvostruko brže. Kasnije smo se smjestili u hotel te su naši instruktori na bazenu provjeravali tko zna, a tko ne zna plivati. Večera je bila odlična, a i svi ostali obroci.

Drugi dan posjetili smo Jurandvor koji je udaljen 40 minuta hoda u jednom smjeru. Putem smo sreli magarca. Stigli smo do crkve svete Lucije gdje su nam vodiči ispričali sve o Baščanskoj ploči. Zapamtila sam da ima 13 redova i oko 400 slova. Kupili smo suvenire i vratili se. Neki su vrijeme proveli na igralištu i loptali se, a neki su šetali obalom Jadranskoga mora.

Poslije smo učili plivati i večerali, a zatim je slijedio „Super talent show“. Pola našeg razreda nastupilo je samo radi sladoleda, kao i ja, jer je sladoled bio nagrada za one koji nastupaju. Sljedeći dan opet smo plivali, a nakon toga posjetili smo akvarij u Baškoj. Tamo smo vidjeli razne ribe i jednu hobotnicu koja se zavukla u neki vrč. Neke su ribe bile toliko debele da se nisu ni pomicale nego su samo otvarale usta. Tko zna čime su ih hranili!

Prošetali smo, a navečer su nam organizirali disko večer. Bilo je odlično. Glazba mi je probila bubnjiće, ali nema veze. Sljedeći dan šetali smo i igrali se na plaži. Na kraju dana priredili su nam izbor za miss i mistera, ali naopačke - cure su se presvukle u dečke, a dečki u cure. Zadnji dan naš razred osvojio je 3. mjesto u plivanju. Posjetili smo i spilju Biserujku i saznali da u jednom milimetru stalagmita treba trideset godina da „naraste“.

Na povratku smo pojeli palačinke i s osmjehom an licima vratili se kućama.

Leona Dokuš, 4. e

 

 

Škola u prirodi

Zadnji dan našeg boravka na otoku Krku posjetili smo špilju Biserujku kod Rudina.

Bio je to hladan dan, kao da je zima. Čak je u špilji bilo toplije nego vani. Vjerojatno zato što je špilja malena. Naučili smo što su stalagniti i stalaktiti. Vodič nas je naučio zašto šišmiši vise naopako. Naime, njihovo je tijelo puno teže i veće od nogu pa postoji opasnost da ih slome. Bilo je mračno i posvuda je bilo lokava. Poskliznula sam se i skoro pala. Saznali smo da je u špilji pronađen račić koji je dugačak te jedan milimetar te da stalaktitu ili stalagnitu treba 30 godina kako bi „narastao“ jedan milimetar.

Špilja Biserujka dobila je ime po biseru. Legenda kaže da su u njoj gusari skrivali bisere.

Bilo je lijepo i nadam se da ću još jednom dobiti priliku posjetiti špilju Biserujuku.

Gabrijela Preldžić, 4. e

 


Osnovna škola Dugo Selo