Prvi pokus kojim smo pokazali kako iz hladnih oblaka u toploj atmosferi pada kiša i ostale padaline zove se „Kamo ide hladno?“.  Potrebni kemijski instrumenti bili su staklena posuda s vodom i obojeni led. Led je predstavljao oblake, a posuda s vodom atmosferu. U sudaru hladnih „oblaka“ i tople „atmosfere“ učenici su mogli vidjeti kako pada obojena „kiša“.

„Kamo ide toplo?“ ime je drugog pokusa za koji su nam bili potrebni staklena posuda s vodom, plamenik, čaša s vodom, bočica s bojom za kolače i hvataljka. Otvorenu bočicu s bojom za kolače zagrijali smo u čaši s vodom pomoću plamenika. Ta je boja predstavljala topli zrak. Zagrijanu boju („topli zrak“) hvataljkom smo prenijeli u staklenu posudu s hladnom vodom („atmosferu“). Iz bočice je, poput lave iz vulkana, izlazila crvena boja te zauzela gornji dio „atmosfere“. Pokusom smo zaključili kako je topli zrak uvijek lakši i u atmosferi se penje prema gore.

Trećim pokusom pokazali smo kako nastaje oluja. Koristili smo pjenu za brijanje, crvenu i plavu bočicu boje za kolače, čašu i stakleni štapić. U čašu s vodom stavili smo pjenu za brijanje koja je predstavljala oblake te smo preko nje izlili crvenu i plavu boju koje su predstavljale padaline. Tako smo pokazali kako se oblak puni vodom te kako iz njega padaju kiša i ostale padaline. Kada smo smjesu promiješali štapićem, dobili smo efekt oluje.

Bilo je jako zabavno i poučno, učenici su rado sudjelovali i postavljali pitanja o pokusima te  saznali, možda i nešto više, o kruženju vode u prirodi.

Katarina Jurišić, 7. c, i Gabriela Perković, 7. b