Nakon pola sata stigli smo na naše odredište i podijelili se u dvije skupine. U prvoj su skupini bili 7. a i 7. b razred sa svojim razrednicima, a u drugoj 7. c i 7. d. Krenuli smo i stigli u prostoriju koja je bila nalik dugačkom hodniku s puno izloga. Od vodiča smo saznali ponešto o trakavicama i metiljima te vidjeli ribe i hobotnice dugačke do jedan metar. Nakon toga stigli smo do ptica, a oko nas se nalazilo puno prepariranih ptica različitih vrsta, od orlova do papiga. Najviše mi se svidjela bijela sova koju sam mogla vidjeti izbliza i u njezinoj pravoj veličini.

Prolazili smo kroz mali hodnik gdje su se kroz staklo mogli vidjeti vukovi i njihovi mladunci, a isto tako i jeleni. Gospođa koja nas je vodila kroz muzej dovela nas je u prostoriju gdje smo mogli vidjeti kukce različitih veličina i boja. Vidjeli smo labudove i još ptica koje su nam se jako dopale. U sljedećoj smo sobi vidjeli model morskog psa koji je imao otvorena usta te smo ga doslovno mogli vidjeti sa svih strana. Svi su uživali gledajući preparirane tigrove i lavove te njihove mladunce. Vidjeli smo dugačak kostur zimije po imenu poskok za koji nitko nije vjerovao da je pravi.

Nakon fotografiranja životinja krenuli smo u  sobu u kojoj smo vidjeli različite modele riba te nam je gospođa rekla ponešto o svakoj i objasnila nam po čemu je ona toliko posebna i različita od ostalih. Vrijeme nam je brzo prošlo i svi su se začudili sto već moramo krenuti, ali učiteljica biologije sjetila se da u muzeju postoji poseban odjel s mineralima koji su svi zainteresirani mogli razgledati. Naravno,  većina mojih prijatelja i ja uputili smo se na odjel s mineralima i nismo požalili.

Ušli smo u prostranu sobu sa staklenim ormarima u kojima su bili položeni minerali koji su se sjajili i svjetlucali, svaki na svoj način. Bilo je jako teško izabrati koji je najljepši pa smo sastavljali popise od desetke i desetke različitih minerala i kristala. Osim toga, naišli smo na prostoriju u kojoj je u velikoj kugli bio prikazan sunčev sustav, ali koliko nam god sunčev sustav bio zanimljiv, ubrzo smo se vratili na gledanje i proučavanje minerala. Bilo nam je jako žao što smo vrlo brzo trebali krenuti kući, što nismo mogli pregledati sve što je bilo u muzeju.

Krenuli smo pješice do crkve svetog Marka gdje smo se svi zajedno slikali te smo krenuli dalje. Stali smo na dogovorenom mjestu gdje nas je trebao čekati autobus.

Uživala sam u posjetu muzeju, baš kao i moji prijatelji, i vjerujem da bismo svi ponovo tamo vratili.

Magdalena Đunđuš, 7. a