Kada smo došli, prvo smo se pozdravili s našim domaćinima, a zatim smo nastupili s predstavama o pomirenju, vjeri i ljubavi, koje su oduševile i djelatnike i sve štićenike doma. Kasnije smo razgovarali o njihovu životu, zdravlju, o životnim mudrostima, saslušali smo ih, našalili se te smo im za to kratko vrijeme pružili pažnju i ljubav koje su nam i oni, u još  većoj mjeri, uzvratili.

Bijaše to vrlo emotivan susret koji svi jedva čekamo ponoviti. Moramo biti svjesni da će svatko od nas jednog dana ostarjeti i bit će mu potrebna njega i pomoć. Zato bismo trebali brinuti o svojim precima i o svim starijim i nemoćnim osobama te nikada ne bismo trebali zaboraviti na njih, sve dok su ovdje s nama.    

Ana Marija Jeličić, 7. a