„Draga ravnateljice, dragi profesori, djelatnici naše škole i osmaši. Na početku, želimo vas sve pozdraviti i reći kako nam je velika čast što danas možemo govoriti uime cijele generacije te zahvaliti svima onima koji su bili dijelom našeg putovanja i uljepšali ga.

Najbolje da krenemo od samog početka i od srca zahvalimo svim našim učiteljicama koje su nas pripremile za život koji je pred nama. Možemo reći da su nam u te četiri godine bile poput roditelja, strpljive i brižne te nam posvetile puno pažnje i strpljenja. Priznajemo da s nama nije uvijek bilo jednostavno, ali vi ste uvijek pronalazile pravi način.

Najiskreniju zahvalu zaslužuju svi naši profesori koji su, prije svega, uvijek bili tu za nas. Također, možemo reći da su nas pripremili za život izvan ove škole. Dolaskom u peti razred bili smo jako zbunjeni i izgubljeni, a vi ste nas svojim toplim srcem odveli na glavnu cestu. Žao nam je što smo baš mi generacija koja je bila primorana jedan dio ovoga važnog životnog poglavlja „provesti online“. No koliko god to bilo novo i zbunjujuće, donijelo je puno novih i neobičnih uspomena. Zbog toga smo drukčiji od drugih, a drukčiji se pamte. Nadamo se da ćemo zato i mi ostati u pamćenju svima koji su obilježili ovaj dio naših života.

Hvala vam dragi učitelji, profesori, ravnateljice, djelatnici stručne službe, tete kuharice i tete spremačice, hvala vama dragi kolege, hvala svima onima koji su bili dijelom našeg putovanja. Ovih osam godina prošlo je brže nego što smo svi mi očekivali. Bilo je tu puno uspona i padova, no zbog svih vas, učenika i djelatnika, svako iskustvo koje smo prošli ostat će nam u posebnom sjećanju. Ništa ne traje zauvijek pa tako ni ovo naše putovanje koje također možemo nazvati jednim poglavljem u našim životima. Svatko od nas će sada otići nekim drugim putem, ali jedno je sigurno – ostat ćemo jedni drugima zauvijek u srcima. Hvala vam.“