Povijest najveće hrvatske knjižnice dulja je od četiri stoljeća otkad prikuplja i čuva svako pisano djelo ikada izdano u našoj državi što u brojkama iznosi više od 3 milijuna knjiga, a u kilometrima više od 150 kada bismo krenuli slagati knjige jednu uz drugu.

Sadržaj knjižnice se povećavao i selio kroz nekoliko građevina, a u sadašnjoj je od 1995. godine. Izgradnja zgrade Nacionalne knjižnice započela je 1988., a trajala je više od sedam godina ometana ratom u našoj domovini.

Osim knjiga  NSK čuva zbirke muzikalija i audiomaterijala, grafičku zbirku, zemljopisne karte i atlasu, zbirke magistarskih i doktorskih radova sa hrvatskih sveučilišta, službene publikacije, bogatu Zbirku starih i rijetkih knjiga kao i rukopisa među kojima prijepis Vinodolskoga zakona, Mavrov brevijar, Petrisov zbornik, Vrbnički statut i dr. U ovom se obilasku govori o svemu tome, obilaze se zbirke i moguće ih je vidjeti iz najveće blizine, čak i pažljivo dodirnuti. S obzirom na temu ovogodišnjih Dana otvorenih vrata u Zbirci zemljovida i atlasa izložene su stare karte rodnog Marulićevog grada Splita, a u Grafičkoj zbirci djela koja su nekom svojom temom vezana za taj grad. Zbirka muzikalija i audiomaterijala povezala je dvije važne obljetnice: osim Marulićeve tu je predstavljen istaknuti hrvatski skladatelj Blagoja Bersa povodom 90. obljetnice smrti, a mogle su se vidjeti i stare ploče izrađene od šelaha.

O svemu brine oko 300 ljudi od čega je 150 knjižničara, a ostali su zaposlenici različitih struka, posvećeni brizi o ovim starinama i vrijednostima kao što su zaštitari, vatrogasci, restauratori, grafičari i mnogi drugi.

U prostorijama knjižnice vodi se računa o temperature i vlazi kako bi knjige i ostala građa bili zaštićeni, a najvrjednija se djela čuvaju u sefu i moguće ih je vidjeti samo uz najavu. S obzirom na temu ovogodišnjih Dana otvorenih vrata, kao jedan od najznačajnijih izložaka predstavljen je rukopis najstarijeg hrvatskog epa Judita iz 1522.godine. Moglo se vidjeti kako je rukopis potpisao obiteljskim prezimenom Pecenić.

Bogatstvo ostavštine i naše kulture ovdje blistaju i osjećaj boravka u tako posebnom mjestu ispunjavaju ponosom i poštovanjem. Raspiruju želju za istraživanjem i znanjima, a moja je pomisao na kraju svake ture bila kako jedva čekam da se vratim i učim.